Na tržištu ima mnogo benzodiazepina koji se međusobno razlikuju po snazi i brzini djelovanja. Njihova generička imena su alprazolam, bromazepam, lorazepam, diazepam, klonazepam, oksazepam itd. Tržišni, pak, nazivi variraju ovisno o tvrtki koja ih proizvodi.
Kada se govori o velikoj potrošnji lijekova za živčani sustav, uglavnom se misli na sredstva za smirenje iz klase benzodiazepina. S obzirom da su benzodiazepini skupina lijekova sa smirujućim i opuštajućim učinkom na središnji živčani sustav, kao takvi vrlo su važni u psihijatriji.
Najčešći simptomi na koje benzodiazepini djeluju su nesanica, tjeskoba, strah, strepnja, napadi panike, zabrinutost, napetost, unutarnji nemir, uzrujanost (nervoza), tuga, opsesivne misli i prisilne radnje. Međutim, propisuju se i za mišićne bolove, glavobolju i povišen krvni tlak.
Benzodiazepinska sredstva za smirenje svoju primjenu nalaze ponajprije za ublažavanje simptoma anksioznih poremećaja, kao što su generalizirani poremećaj, panični poremećaj, fobični poremećaj, opsesivno-kompulzivni poremećaj i drugi srodni poremećaji. Koriste se i kod depresije, ali nikada samostalno niti kao glavno terapijsko sredstvo.
Benzodiazepini djeluju tako da pojačavaju djelovanje neuroprijenosnika GABA-e. GABA je kemijska tvar za prijenos neuronskih signala koji djeluju umirujuće na živčani sustav. Benzodiazepini potiču vezivanje GABA-e za receptore (prijemnike) na živčanim stanicama, povećavajući njezinu raspoloživost u živčanom sustavu i donoseći smirenje.
Benzodiazepini nisu lijekovi protiv depresije, nisu antidepresivi, nego upravo obrnuto – depresori živčanog sustava.
ODAKLE BENZODIAZEPINIMA IME?
Otkriveni 1955., benzodiazepini su ime dobili po prstenu benzena i prstenu diazepina, od kojih se sastoji njihova kemijska struktura.
Smirujuće, opuštajuće i uspavljujuće djelovanje benzodiazepina temelji se na jačanju aktivnosti neuroprijenosnika gama-maslačne kiseline (GABA-A). To svojstvo čini benzodiazepine neizostavnima u liječenju anksioznosti, agitiranosti, nesanice, mišićnih grčeva, apstinencijske krize pri odvikavanju od alkoholizma i dr.
Benzodiazepini s kraćim djelovanjem prikladniji su za uspavljivanje kod nesanice, a oni s duljim djelovanjem za ublažavanje tjeskobe.
*
Mjere predostrožnosti kod uzimanja tableta za smirenje
Popularnost benzodiazepina (tableta za smirenje) proizlazi iz njihova brzog djelovanja i dobre podnošljivosti, pod uvjetom da se poštuju mjere predostrožnosti. One uključuju:
- kratko vrijeme neprekidnog uzimanja (ne duže od deset tjedana, po mogućnosti do četiri tjedna)
- nemiješanje dvaju ili više benzodiazepina
- nemiješanje benzodiazepina s drugim sedativima
- nemiješanje s alkoholom
- suzdržavanje od vožnje i upravljanja strojevima.
Nažalost, mnogi pacijenti ne poštuju ove preporuke. Čak i neki liječnici krše pravilo o vremenski ograničenom propisivanju benzodiazepina. Tako je moguće da liječnik pojedinom pacijentu izdaje benzodiazepin neprekidno nekoliko godina, iako postoje mnogo kvalitetnije opcije dugoročna tretiranja anksioznih poremećaja.
Benzodiazepini brzo smiruju stresno stanje i, u višim dozama, uvode u san. Ali, nakon nekoliko tjedana njihova djelotvornost slabi, pa su za jednak učinak potrebne sve više doze. Zbog postupne tolerancije na lijek, poslije mjesec ili dva terapije benzodiazepinom, mnogi pacijenti koji pate od nesanice uočit će da im prethodna doza nije dovoljna za usnivanje ili osjećaj spokoja. Uzima li se ovakav lijek vrlo dugo, moguće je da mu “šaka” tableta neće dostajati za željeni učinak.
Dodatni problem kod kroničnog uzimanja benzodiazepina je stvaranje ovisnosti. Kod naglog prestanka uzimanja benzodiazepina pacijenta može zahvatiti apstinencijska kriza, poznata i kao sindrom sustezanja. Najčešće tegobe su nesanica, tjeskoba, uznemirenost, razdražljivost, potištenost, želučane smetnje i mišićni grčevi. To neugodno stanje usporedivo je s onim koje doživljavaju alkoholičari ili pušači kada se pokušaju odviknuti ili kad ostanu bez svoje droge. Pacijentu će, znači, biti teško prestati uzimati lijek, a sve je teže što ga je duže uzimao. Dobra je vijest da nitko ne mora doći do ovog stanja, pa ni oni koji pate od kronične anksioznosti ili depresije.
*
Neželjeni prateći učinci benzodiazepina
Većina je nuspojava benzodiazepina blaga, pod uvjetom da se pacijent pridržava uputa. Kod manjeg broja pacijenata javljaju se mišićna slabost, mentalna zbrkanost (konfuzija), teškoće s pamćenjem, glavobolja i želučane smetnje.
Znamo li da je svrha benzodiazepina smirenje ili uvođenje u san, logično je da pacijent neće nakon uzimanja takvog lijeka sjesti za upravljač, raditi s motornom pilom ili baviti se nečim što zahtijeva budnost, koncentraciju i koordinaciju pokreta! Ako prekorači propisanu dozu, pacijent može biti snen i sediran duže negoli je to predviđao i priželjkivao. Događa se i da osoba u određeno doba dana ima neku obavezu te da je odluči odraditi, iako djelovanje lijeka nije prošlo. To predstavlja plodno tlo za pogreške ili nesreću.
Još je gore ako se benzodiazepini kombiniraju s alkoholom, jer jedno drugom pojačavaju djelovanje. Kombinacija ovih sredstava može dovesti i do smrti. To se, nažalost, dogodilo popularnim pjevačicama Amy Winehouse i Whitney Houston.Moguća nuspojava benzodiazepina je i potištenost. To je ozbiljan problem za oboljele od depresije koji uzimaju sredstva za smirenje uz antidepresive ili čak umjesto njih. Takva pogrešna terapija često je posljedica samoliječenja, a katkad i neispravno postavljene dijagnoze. Zbog prevladavajućih predrasuda, mnogim je ljudima lakše priznati da su pod stresom, uzrujani i napeti, nego da su depresivni. U skladu s takvim uvjerenjem, manje su voljni uzimati antidepresive te posežu za sredstvima za smirenje, iako im ne trebaju ili će im upravo oni škoditi.
Presudno je imati na umu da benzodiazepini nisu lijekovi protiv depresije. Oni nisu antidepresivi, nego upravo obrnuto – depresori živčanog sustava. Stoga se kod osobe koja pati od depresije, a uzima benzodiazepine, mogu pogoršati depresivni simptomi. Benzodiazepini su prihvatljivi samo ako pacijent ima čisti anksiozni ili miješani depresivno-anksiozni poremećaj. No, ni u tom se slučaju sredstva za smirenje ne smiju uzimati dugotrajno bez prekida.
*
Antidepresivi kao druga terapijska opcija
Mnogim osobama koje trpe od anksioznosti nije dovoljna terapija sredstvima za smirenje tijekom jednog ili dva mjeseca. Moguće je da imaju duboko ukorijenjenu anksioznost ili su izloženi dugotrajnim stresnim okolnostima. Uz to, mnogi oboljeli od anksioznosti ujedno imaju i depresiju, pa im sredstva za smirenje mogu i škoditi. U svim slučajevima nužno je tražiti druge terapijske opcije. Srećom, one postoje i zovu se – antidepresivi.
Iako ime ovih lijekova sugerira da su namijenjeni samo liječenju depresije, antidepresivi imaju mnogo širu primjenu. Velik broj antidepresiva, uključujući fluvoksamin, paroksetin, escitalopram i maprotilin, imaju i anksiolitičko djelovanje. Budući da antidepresivi ne izazivaju navikavanje niti ovisnost, može ih se uzimati i na duži rok.
Međutim, za razliku od benzodiazepina, antidepresivi u pravilu ne ostvaruju terapijske učinke odmah. Stoga je uobičajeno na početku terapije istodobno primjenjivati obje vrste lijekova i nakon nekoliko tjedana postupno smanjivati dozu benzodiazepina. U tom roku je antidepresiv već dosegnuo terapijski učinak, pa benzodiazepin više nije nužan. Ipak, i u kasnijem tijeku liječenja može se povremeno, prema potrebi, uzimati benzodiazepine u posebno stresnim stanjima.
ŠTO JE ANKSIOLITIK, A ŠTO ANTIDEPRESIV?
Mnogi brkaju lijekove protiv depresije i protiv anksioznosti, baš kao što ne razlikuju ni te dvije bolesti.
Trankvilizant (anksiolitik, sedativ ili sredstvo za smirenje) – lijek koji brzo smiruje središnji živčani sustav, a u većim dozama i uspavljuje. Ti su lijekovi ponajprije namijenjeni liječenju anksioznosti i miješanog anksiozno-depresivnog poremećaja. Najviše trankvilizanata pripada klasi benzodiazepina. Ne preporučuje se njihovo neprekidno uzimanje dulje od deset tjedana, a optimalno ih je ograničiti na četiri tjedna.
Antidepresiv – lijek koji primarno djeluje protiv depresije, no ima učinak i na anksioznost, smetnje spavanja, poremećaje prehrane i druge. S obzirom na mehanizam djelovanja, postoji nekoliko vrsta antidepresiva. Najrašireniji su oni koji jačaju aktivnost serotonina. Smiju se uzimati na duži rok.
*
Biljni pripravci za smirenje
U slučaju kronične anksioznosti ili nesanice, uspješno se primjenjuju i biljna sredstva kemijskih svojstava sličnih sintetičkim sredstvima za smirenje.
Valerijana (Valeriana officinalis) je biljka s cvijetom ugodna mirisa, čiji pripravci pouzdano smiruju i uspavljuju. Uzima se u obliku čaja, tinkture ili ekstrakta.
Pasiflora (Pasiflora incarnata) je također od velike pomoći kod stresnih stanja. Neki biljni trankvilizanti sadrže i valerijanu i pasifloru, pa tako djeluju združeno.
Metvica (Mentha) ima širok raspon djelovanja, pa pomaže kod psihičke napetosti, mišićnih grčeva i želučanih smetnji, a najčešće se unosi u obliku čaja.
Kava kava (Piper methysticum) ima oraspoložujuće i sedativno djelovanje, bez štetnih nuspojava svojstvenih benzodiazepinima, pa je pogodna za anksioznu depresiju.
Popularna je i gospina trava (Hypericum perforatum), koja je primarno antidepresiv, ali djeluje i protiv blaže do umjerene anksioznosti.
Bez obzira za koji biljni pripravak se odlučili, prije njihova korištenja uputno je posavjetovati se s liječnikom kako bi se izbjegle moguće štetne interakcije s lijekovima.
*
Autor: Ozren Podnar, prof.
