Neispunjene dječje potrebe utječu na veze i partnerske odnose

Zamislite dječaka koji živi u okruženju u kojem nema zagrljaja, bezuvjetne ljubavi, pažnje, podrške, maminog oslonca sigurnosti i ljubavi i tatine ruke koja ga vodi kroz odrastanje. Sam se nosi sa svime što ga okružuje u toj malenoj dobi. Razvija obrambene mehanizme potiskivanja osjećaja (posebno tuge) i zanemaruje vlastite potrebe kao što i njegovi roditelji zanemaruju njega u najvažnijim godinama. Iako bi mu život trebao biti ispunjen igrom, veseljem i radošću otkrivanja života, potpuno je suprotno.

Odrasta spašavajući majku od očevog ponašanja, dok oca smiruje i trpi njegov bijes. Neprestano je u strahu što bi se sljedeće moglo dogoditi i kako zapravo da preživi sve ovo. U tom trenutku počinje njegovo emocionalno zatvaranje. Taj dječak odrasta u muškarca, no samo fizički. Emocionalno i psihički on je dobrim dijelom i dalje dječak koji duboko u sebi pati, potpuno nesvjestan da je zaboravio na ta iskustva i sebe kao dječaka.

Muškarac može otići u ovisnost o raznim supstancama i opijatima, a žena u ovisnost o hrani, poslu ili tom muškarcu. No, oboje su ovisni o svojim roditeljima i emocionalnoj povezanosti s njima.

Uloga oca i uloga majke

Sada zamislite isti ili sličan scenarij za jednu malenu djevojčicu. Ona prolazi slična iskustva i odrasta u ženu. U odrasloj dobi njih dvoje se upoznaju i zaljube. No, nijedno od njih još nije svjesno vlastite pozadine. Kemija privlačnosti ovdje je posebno jaka i brzo se povezuju. Jednim dijelom jer se nesvjesno jako dobro razumiju i jer su prošli slična iskustva. Dubljim povezivanjem dolazi do otkrivanja ranih povreda koje ne očekuju.

Dječak u muškarcu i dalje čeka majku koja će ga bezuvjetno voljeti, zagrliti, zaštititi, biti samo njegova te koja mu neće nametati svoje potrebe. To je uloga majke.
Djevojčica u ženi se i dalje nada da će njezin otac biti tu za nju u svakom trenutku, vidjeti ju koliko je posebna i lijepa te biti njezina podrška i davati joj bezuvjetnu očinsku ljubav.

Ovisnost o roditeljima

Ovo dvoje ljudi nije svjesno da zapravo u partneru nakon nekog vremena vide roditelja (oca ili majku). Očekuju da partner bude sve ono što nisu dobili. Zapravo, oboje bježe od prave bliskosti i intimnosti jer se boje. Ljubav prema roditelju jednom ih je previše koštala i ne žele to nikada više osjetiti. No, polako postaju svjesni da ne mogu živjeti bez ljubavi, jer tada život postaje isprazan.

Ponekad muškarac može otići u ovisnosti o raznim supstancama i opijatima, a žena u ovisnost o hrani, poslu ili tom muškarcu. No, oboje su ovisni o svojim roditeljima i emocionalnoj povezanosti s njima, zbog koje ne mogu potpuno otići u odrasli svijet i graditi svoj život.

Ako ostanu u toj vezi/braku nakon nekog vremena mogu patiti jedno kraj drugoga, a da uopće ne razumiju što se događa. Osjećaju težinu kad su zajedno, ali zapravo u drugome vide ono što je u njima (projekcija) i od čega žele pobjeći.

Odnos na granici

Drugi scenarij je da se razdvoje i da se stalno vraćaju jedno drugome. Niti odlaze niti ulaze u taj odnos. Stalno su na nekoj granici. Ponekad muškarac iskazuje žaljenje ili ljutnju, potom to isto iskazuje žena i tako u krug. Jedno drugo iscrpljuju i muče. Iskazujući ljutnju muškarac zapravo pokazuje ljutnju koju osjeća prema svojoj majci (ili ocu) zbog svih povreda u djetinjstvu.

Kako su u dječjoj glavi roditelji savršeni i svetinja, ne usuđuje se u stvarnosti naljutiti na njih, pa se ljuti na partnericu. Bitno je spomenuti da je ispod te ljutnje često sakrivena duboka tuga, a ljutnja postaje jedina legitimna emocija kroz koju je dopušteno patiti.

Psihološke igre

Žena može iskazivati ljutnju, ali na manipulativne načine, nesvjesno kažnjavajući partnera za njegovo ponašanje. Ne odlazeći iz veze, ali pritom ne dopuštajući mu da joj se približi, ona ga zapravo kažnjava za sve čime ju je nekada povrijedio. Iako je mogla otići od njega čim je uočila znakove koji pokazuju da se ne ponaša prema njoj kao prema ženi vrijednoj poštovanja i ljubavi (potrebno je osvijestiti samopoštovanje i ljubav prema sebi).
Oboje zapravo igraju psihološku igru u kojoj je dobit izbacivanje ljutnju ili tuge te nada da će se jednom nešto promijeniti. Neće, dok netko od tih dvoje ljudi ne prekine igru i krene u promjenu.

Fokusom na sebe ova žena može otići iz tog odnosa i pustiti da druga strana osvijestiti što se događa i krene u proces otkrivanja sebe. Uvijek je podijeljena odgovornost. Pogotovo ako su prisutna i djeca koja će ostajanjem u nezdravoj okolini najviše patiti. Ako partneri odluče ostati zajedno, potrebno je da oboje rade na sebi. Svatko zasebno ostaje sa svojom tugom, ljutnjom, samoćom, unutarnjim djetetom i istraživanjem što je sve godinama bilo sakriveno u njima samima. Također, potrebno je osvijestiti i proraditi odnos s vlastitim roditeljima i pustiti emocije koje moraju otići kako bi se energija oslobodila u smjeru rasta osobe. Jedino na taj način oboje mogu ozdraviti i nastaviti dalje svatko svojim putem ili iscijeljeni zajedno nekim novim stazama.

Marta Kravarščan
Marta Kravarščan

Neurolingvistička praktičarka, life savjetnica, TA savjetnica / Put promjene, www.psihoterapijaisavjetovanje.com