Konačan odlazak iz narcisoidne veze

Sada je drugačije.

Sada stvarno razumije, stvarno se promijenila, stvarno vas više neće povrijediti. Ovaj put je to to. Nekako osjećate da ste puno puta već sve objasnili i sada to mora biti shvaćeno s te druge strane. I prvih par dana je sve u redu, iako možda sebe zavaravate i zatvarate oči na ono što i dalje nije u redu. Ali toliko želite da to uspije da ćete zažmiriti na one “sitne” pogreške. Nakon kojeg tjedna (ili par dana) stvari postaju opet čudne, opet se nešto događa.

Što se događa?

Događa se sve ono što se događalo i prije. Ne vidi vas se, ne čuje vas se, ignorira vas se šutnjom, prestaju lijepe poruke i pozivi. Od dizanja u nebesa, dolazite do toga da niste dovoljno vrijedni da vam se odgovori na poruku. Prestaje zainteresiranost za vas. Sva obećanja padaju u vodu. Svi dogovori se izmjenjuju i u jednom trenutku shvaćate kako ste opet u krugu kažnjavanja i manipuliranja.

Opet se suočavate s tugom jer vam je iznova dodirnuta rana koju ta osoba tako vješto zna dodirnuti i otvoriti…rana napuštanja, rana nedovoljne ljubavi, rana od rastanka itd. Mnogo je tu varijanti rana, ali činjenica je da vam ta tzv. ljubav zapravo opet donosi bol i samo bol.

Privid koji sami stvaramo

Koliko god željeli vidjeti kako da je u toj vezi puno dobroga za vas, na kraju shvatite da je sve to privid koji ste sami stvorili kako bi lakše ostali u njoj. Svjesniji ste sada da to više nije za vas, čak da više ne osjećate ono što ste na početku osjećali.

Istrošilo se sve, istrošila se vaša volja i ljubav da bude bolje. I hvala univerzumu da nemate više snage za ostajanje i trud u ovakvom odnosu. To je dobro, dobro za vas. No, kreće sjeta, sjećanj… Kako otići nakon svega, propustiti sve mogućnosti? Hoćete li ikada više iskusiti takvu ljubav? Toliko puno pitanja, strahova i sumnji… Sve je to normalan pun prolaska.

Najteže je možda priznati sebi kako u toj vezi više nema ničega, da ne osjećate ono što ste nekada osjećali za tu osobu… čak da vas više njezine riječi ne dodiruju kao nekada. Ne vjerujete joj više, ni taj ponovni krug vraćanja više vam ne budi toliko nadu i konačno shvaćate da je sve to iluzija.

Postajete svjesni kako ne možete prijeći preko svega i nastaviti dalje –  s hrpom lažne ljubavi s druge strane. Netko tko vas toliko puta povrijedi misli samo na sebe, iznova vam dodiruje rane ne mareći za to. Odlazi i dolazi prema svojim potrebama, daje lažna obećanja… Ipak je teško zanemariti sve to nakon što su vam se oči otvorile.

Shvaćate da više nema smisla. Shvaćate da je lakše proći kroz tugu, prazninu i samoću nego ostati u ispraznom odnosu lišenom vas i vaše cjelovitosti. U ovom odnosu postojala je samo ta druga osoba i njezine potrebe… Samo ja, ja i ja… I kada ste pomislili da je došlo vrijeme i za vas, opet je to vraćanje bilo potaknuto nečime što je trebala ta druga strana.

Nekada je teško osjetiti tu bolnu spoznaju, ali s ovog mjesta lakše je i manje bolno –  jer puno ste toga već prošli i otpustili, stoga sada vidite realnije.

Svjesni ste da se godine ne mogu vratiti, sve te godine vašeg života ostaju nepovratno u prošlosti. To izaziva tugu, veliku tugu koju polako puštate. Dolazite do spoznaje kako svaki sat posvećen toj osobi znači gubljenje svog života i sebe. Sav taj trud odlazi u prošlost jer ništa nije urodilo plodom da bi se druga strana promijenila. Shvaćate da nikada tu niste ni mogli ništa. Samo ste napustili sebe. A koliki je samo oporavak bio potreban da biste se digli na svoje noge i oporavili od toga?