Helicobacter pylori – dijagnoza, liječenje, prehrana

Brojna istraživanja potvrdila su temeljnu ulogu mikroorganizma Helicobacter pylori pri razvoju kroničnoga gastritisa, želučanog i duodenalnog ulkusa (čira). Prepoznata je i etiološka uloga H. pylori u patogenezi želučanog karcinoma te niskomalignih MALT-limfoma. Danas je poznato da je do kraja 19. stoljeća ljudska populacija uglavnom u cijelosti bila inficirana H. pylori.

Poboljšanje higijenskih uvjeta i standarda življenja u razvijenim zemljama dovelo je do značajnog pada učestalosti infekcije H. Pylori među djecom. U zemljama u razvoju većina je djece inficirana H. Pylori prije 10. godine života, s maksimumom inficiranosti populacije (iznad 80%) prije 50. godine. Za razliku od stanja u razvijenim zemljama gdje su serološki pokazatelji infekcije H. pylori vrlo rijetko pozitivni u djece mlađe od 10 godina, a maksimum od 50% inficiranosti doseže se tek nakon 60. godine života.

Što se kombinacija lijekova uzima duže, uspjeh liječenja infekcije je veći. Stoga liječenje treba trajati 10-14 dana.

Prema rezultatima Referentnog centra Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske, prosječna stopa prevalencije infekcije H. pylori među pučanstvom Hrvatske u dobi između 20 i 70 godina iznosi između 60,4% i 68%. U Međimurju je to 68,9%, u Krapinsko-zagorskoj županiji 78,8%, u Koprivnici 72,2%, u Varaždinu 76,8%, u Vrbovcu 73,1%, u Zadarskoj županiji 66%. Prevalencija infekcije znatno raste u starijim dobnim skupinama i to posebno iznad 45 godina života.


Infekcija Helicobacter pylory

Infekcija H. pylori počinje ulaskom bakterija u probavni sustav. Bakterija aktivno mijenja imunosni odgovor zaražene osobe, neprestano podupirući stanje uravnoteženosti između umnožavanja bakterije i obrambenog odgovora. Time se objašnjava postojanje dugotrajne (kronične) upalne reakcije relativno niskog intenziteta. Čimbenici virulencije H. pylori, s jedne, te osjetljivost osobe u kojoj se nastanila s druge strane, vjerojatno su odgovorni da neki zaraženi bolesnici ostanu bez simptoma bolesti. Imaju samo gastritis utvrđen histološki, dok se u drugih razvijaju ulkus, MALT-limfom ili karcinom želuca.

Novije spoznaje govore o mogućoj ulozi ove infekcije u razvoju različitih drugih bolesti izvan probavnog sustava. Nor. nekim kožnim bolestima te imunosnim i vaskularnim poremećajima.

Infekcija H. pylori povećava rizik od razvitka ulkusne bolesti 4 do 10 puta. Ulcerogeno djelovanje te infekcije vezano je za oštećenje sluzničke barijere s postupnim razaranjem dijelova same sluznice sve do razvoja atrofije. Važnost uloge H. pylori u etiopatogenezi ulkusne bolesti najbolje se vidi iz učestalosti nalaza infekcije H. pylori među bolesnicima s peptičkim ulkusom. Oni u nekim regijama svijeta stalno ostaje iznad 90%. U Hrvatskoj se kreće između 90 i 95% u bolesnika s ulkusom na dvanaesniku te između 80 i 85% u bolesnika sa želučanim ulkusom. U većine bolesnika ta infekcija, ako se ne liječi, traje doživotno.

Dijagnostika

Za dijagnostiku infekcije H. pylori danas se koristi niz neinvazivnih i invazivnih metoda. Neinvazivne, odnosno neizravne metode otkrivaju prisutnost H. pylori dokazivanjem specifične aktivnosti te bakterije. Ponajprije njezina enzima ureaze (urejni izdisajni test), prisutnosti specifičnih protutijela u serumu zaražene osobe ili dokazom antigena H. pylori u bolesnikovoj stolici. Invazivnim metodama otkriva se prisutnost bakterije (mikrobiološki pregled, histološki pregled) ili njezina aktivnost (brzi test ureaze) u bioptičkim uzorcima želučane sluznice dobivenim tijekom endoskopskog pregleda.

Serološka dijagnostika

H. pylori, osim toga što uzrokuje upalne reakcije na želučanoj sluznici, pokreće i stvaranje specifičnih protutijela. Određivanje njihove razine osnovica je serološke dijagnostike infekcije H. pylori. Serološki su postupci zanimljivi i važni zbog niske cijene i jednostavnosti izvođenja te minimalne neugodnosti za bolesnika. Iako se serološki postupci još uvijek primjenjuju u rutinskoj dijagnostici infekcije H. pylori kod neliječenih bolesnika, vrijednost seroloških testova u utvrđivanju eradikacije H. pylori je ograničena. Razina specifičnih protutijela pri postignutoj eradikaciji znatno pada tek nakon 6-12 mjeseci.

Urejni izdisajni testovi

Urejnim izdisajnim testovima otkriva se postojanje infekcije H. pylori dokazivanjem prisutnosti enzima ureaze u želucu zaražena bolesnika. Primjena testova vrlo je jednostavna, a osjetljivost i specifičnost vrlo su visoke (>98%). U praksi se najčešće izvodi test s urejom označenom prirodnim i stabilnim ugljikovim izotopom 13C, koji je posve neškodljiv. U osoba negativnih na H. pylori izlučivanje 13C u izdahnutome zraku vrlo je nisko (negativno) u usporedbi sa standardom. A kod osoba s prisutnim H. pylori u želucu postaje, nakon unošenja 13C-ureje, visoko.

H. pylori, osim što uzrokuje upalne reakcije na želučanoj sluznici, pokreće i stvaranje specifičnih protutijela.

Prednost ove metode, uz visoku osjetljivost i specifičnost, je lako izvođenje i brzo dobivanje rezultata, već za 30 minuta. Zbog svoje jednostavnosti i neinvazivnosti, urejni izdisajni test idealna je dijagnostička metoda za testiranje infekcije H. pylori kod djece. Osnovna zamjerka ovom elegantnom, jednostavnom i pouzdanom postupku jest, zasada, visoka cijena aparata spektrometra mase, najčešće upotrebljavanog aparata za ovu analizu.

Lažno negativne reakcije moguće su ako se testiranja izvode neposredno nakon uzimanja inhibitora protonske pumpe, preparata bizmuta ili antibiotika, kao i nakon kirurških resekcijskih zahvata na želucu. Za potvrdu eradikacije (liječenja) infekcije H. pylori test se preporučuje izvesti bar mjesec dana nakon provedenog liječenja.

Otkrivanje antigena H. pylori u stolici

Imunoenzimskim postupkom može se izravno otkriti prisutnost antigena H. pylori u stolici zaražene osobe. Postupak ima nekoliko prednosti: izvođenje testa ne traje dugo (približno jedan sat), uzorak se uzima neinvazivnim postupkom, a prema preliminarnim rezultatima čini se da je osjetljivost (97,4%) i specifičnost (98%) ovog postupka vrlo dobra. Tijekom liječenja infekcije razina se bakterijskog antigena znatno smanjuje, odnosno nestaje iz stolica bolesnika. Zbog toga je moguće test primjenjivati ne samo u dijagnostici, nego i pri ocjeni uspješnosti provedene eradikacijske terapije infekcije H. pylori, odnosno provjere izliječenja.

Brzi test ureaze

H. pylori je bakterija koja proizvodi velike količine ureaze. Njena se prisutnost može jednostavno dokazati uranjanjem bioptata u podlogu koja sadržava ureju i indikator pH. Danas su u uporabi mnogi komercijalni testovi. A svi imaju uglavnom podjednaku osjetljivost i specifičnost (između 90-95%).

Histološki pregled

Histološki postupak detekcije H. pylori u pripravcima biopsijskih uzoraka želučane sluznice temelji se na identifikaciji karakterističnog S-oblika bakterije, zavinutog ili spiralnog. Biopsijski uzorci sluznice antruma i/ili korpusa, uzeti tijekom endoskopije, rutinski se boje posebnim bojenjima i postupcima dokazivanja H. pylori u histološkim preparatima.

Mikrobiološka dijagnostika

H. pylori nije lako izolirati. Postupak je izolacije skup i traje relativno dugo. Rast bakterije može biti inhibiran neadekvatnim transportom materijala ili onečišćenjem pribora za uzimanje biopsijskih uzoraka dezinficijensom. Ili, pak, u tijeku pregleda upotrijebljenim lokalnim anestetikom. Osjetljivost postupka izolacije obično je između 70 i 80%. U najpovoljnijim uvjetima malo kad prelazi 90%. Specifičnost je visoka, gotovo 100%-tna. Osjetljivost kulture osobito je niska pri kontroli nakon provedbe eradikacijske terapije. Izolaciju mikroorganizma je predviđena samo za potrebu utvrđivanja antimikrobne osjetljivosti u slučaju neuspjele eradikacije H. pylori, odnosno neuspjelog liječenja.

Molekularni postupci

Prepoznavanje slijeda aminokiselina na razini DNK osnovica je svih metoda molekularne dijagnostike. Danas je određivanjem genskih nizova, s najvećom sigurnošću, moguće identificirati i odrediti značajke svakom mikroorganizmu.

Liječenje

Pitanje razine liječnika koji treba provesti primarnu dijagnostiku infekcije H. pylori jedan je od glavnih predmeta rasprave. Stručnjaci European Helicobacter Study Group sastaju se svake 4-5 godina i donose smjernice za obradu (dijagnostiku i terapiju) infekcije H. pylori. Izbor dijagnostičkih postupaka za infekciju H. pylori u dispeptičnih bolesnika, a pri prvom posjetu liječniku opće medicine, ovisit će o intenzitetu simptoma i o bolesnikovoj dobi. Predlaže se različit dijagnostički pristup u bolesnika mlađih i starijih od 45 godina.

Strategija:

Mlađi od 45 godina – testiranje i liječenje preporučuje se za grupaciju dispeptičnih bolesnika mlađih od 45 godina, bez tzv. alarmantnih simptoma, bez predominacije GERB- simptoma ili ako se ne rabe NSAR. Dijagnostički se postupak može provesti već u ambulanti opće medicine jednom od neinvazivnih dijagnostičkih metoda (urejni izdisajni test, određivanje antigena u stolici ili serološka laboratorijska analiza). U slučaju pozitivnog nalaza, preporučuje se provesti eradikacijsku terapiju. Uspjeh terapije treba kontrolirati, i to neinvazivno, ponajprije primjenjujući urejni izdisajni test.

Stariji od 45 godina – za sve bolesnike starije od 45 godina ili za sve one s prisutnim “alarmantnim simptomima” neovisno o dobi, ili s peptičkim ulkusom na dugotrajnoj ili intermitentnoj protusekretornoj terapiji preporučuje se koristiti strategiju: pregled i liječenje. To znači uputiti ih na specijalističku gastroenterološku obradu uz endoskopski pregled.

Svi ulkusni bolesnici pozitivni na H. pylori moraju biti podvrgnuti liječenju te infekcije. Uputa je bazirana na nesumnjivim podacima da liječenje infekcije H. pylori značajno reducira broj recidiva ulkusa. Sve preporuke ističu da terapijski protokol mora biti jednostavan, jeftin i dobro podnošljiv. A kako bi ga bolesnik što lakše i potpuno proveo.

Trojna terapija

Do 2005. godine preporuka za inicijalnu terapiju u Europi bila je ova: terapija mora biti trojna, protokol jednostavan, a preporučeno vrijeme uzimanja bilo je 7 dana. Trojna se terapija sastoji od jednog protusekretornog lijeka i dva antibiotika.

Brusnice smanjuju prijanjanje bakterija (E. coli) na unutrašnje stjenke mokraćnih puteva, pa tako priječe nastanak bakterijskih infekcija mjehura.

Od 2005. godine naglašavaju se neke promjene. U nekim europskim populacijama raste stupanj primarne rezistencije H. pylori na makrolidske antibiotike. To značajno utječe na uspjeh liječenja s kombinacijama lijekova koje ih sadržavaju. Druga preporuka koja je promijenjena odnosi se na dužinu uzimanja lijekova. Definitivno je ustanovljeno da je djelotvornost linearno ovisna o dužini uzimanja lijekova. Što se kombinacija lijekova uzima duže, uspjeh liječenja infekcije je veći. Stoga liječenje treba produžiti na 10-14 dana.

Hranom protiv Helicobacter pylori

Opće je poznato da prehrambene navike i odabir hrane može uvelike pomoći u smanjenju tegoba vezanih uz infekciju bakterijom Helicobacter pylori. No, manji broj ljudi je upoznato s činjenicom da neke namirnice mogu pomoći u inhibiciji rasta bakterije i tako pomoći zdravlju na dubljoj razini. Stoga, uz terapiju antibioticima u prehranu svakako vrijedi uvrstiti i ove moćne namirnice.

Čudotvorna brokula

Već je 20 godina poznat antikarcinogeni učinak sulforafana, fitokemikalije kojom brokula obiluje. No, zadnje desetljeće donijelo je cijeli niz studija koje pokazuju da brokula i osobito klice brokule, zahvaljujući sadržaju sulforafana, mogu inhibirati rast H. pylori, jednog od glavnog uzročnika karcinoma želuca. Pozitivan učinak primijećen je i na životinjama i na ljudima. A prema studiji objavljenoj 2009. godine u časopisu Cancer Prevention Research svakodnevnim unosom brokule, odnosno klica brokule, unose se dovoljne količine vrijedne fitokemikalije za ispoljavanje blagotvornog učinka.

Sulforafan nalazimo i u nekim drugim namirnica poput prokulice, rotkvice i kupusa. Stoga je vjerojatno to jedan od razloga zašto sok svježeg kupusa pomaže i ubrzava  iscjeljenje gastritisa.

Bakterije ne vole brusnicu

Brusnice uživaju veliko poštovanje zahvaljujući pozitivnom učinku na mokraćne puteve. Odnosno činjenici da smanjuju prijanjanje bakterija (E. coli) na unutrašnje stjenke mokraćnih puteva, pa tako priječe nastanak bakterijskih infekcija mjehura. No, čini se da ove bobice zaslužuju i znatno veću popularnost.  Istraživanja, naime, pokazuju da brusnice, zahvaljujući sadržaju vitamina C i antioksidandsu proantocijanidinu, sprječavaju prijanjanje bakterije H. pylori preventirajući tako nastanak peptičkog ulkusa (čira).

Dodatno, pokazalo se da sok od brusnica potpomaže antibioticima u eradikaciji H. pylori. Istraživanje je objavljeno 2007. godine u časopisu Molecular Nutrition and Food Research. U njemu je sudjelovalo177 pacijenata s infekcijom bakterijom H. pylori. Rezultati sugeriraju da ispijanje soka od brusnice tijekom i nakon tretmana antibioticima u trajanju od tjedan dana povećava eradikaciju bakterija za 10%.

Maslinovo ulje u službi zdravlja

Ekstra djevičansko maslinovo ulje je moćno oružje u borbi protiv bakterije H. pylori. Zahvaljujući bogatstvu antioksidansa polifenola, maslinovo ulje polučuje antibakterijsko djelovanje. Štoviše, istraživanje objavljeno 2007. godine u časopisu Journal of Agricultural and Food Chemistry pokazuje da fenolne komponente maslinovog ulja satima ostaju nepromijenjene i stabilne u kiselom okruženju želuca. Ali i da više od polovice fenolnih komponenata može difundirati u vodenu fazu želučanih sokova i ispoljiti snažnu anti-H. Pylori aktivnost. Iako nije poznata točna količina nužna za pozitivan učinak, znanstvenici vjeruju da je svakodnevna konzumacija maslinovog ulja sasvim dovoljna za borbu protiv H.pylori.

Jogurt i Helicobacter pylori

Većina osoba jede jogurt jer im se sviđa okus te namirnice. No, brojne studije koje su proučavale utjecaj konzumacije jogurta na zdravlje, pokazale su da je jogurt puno više od ukusne namirnice. Jogurt, naime, blagotvorno djeluje na brojne gastrointestinalne tegobe. Među ostalim može i suzbiti rast H. pylori u želucu. Naime, 2004. godine u časopisu The American Journal of Clinical Nutrition objavljena je studija koja je proučavala utjecaj konzumiranja jogurta s Lactobacillus i Bifidobacterium kulturama na rast H. pylori u 70 inficiranih ispitanika. Rezultati su pokazali da svakodnevno konzumiranje oko pola litre jogurta s dodanim probiotičkim sojevima kroz period od mjesec dana uspješno reducira rast H. pylori.

Antimikrobni zeleni čaj

Antimikrobno djelovanje katehina iz zelenog čaja dobro je dokumentirano. A čini se da ovaj popularni napitak svoje moći iskazuje i na bakteriju H. pylori. Zeleni čaj, naime, inhibira aktivnost enzima potrebnog za kolonizaciju H. pylori i posljedično štiti od bakterije. Štoviše, jedna je studija pokazala da unos zelenog čaja prije infekcije H. pylori može prevenirati upalni proces na želučanoj sluznici.

Preporučeni unos zelenog čaja za pozitivan učinak još nije definiran. Ali, ako je vjerovati studijama, 3 dcl zelenog čaja svakodnevno je dovoljna za zaštitu od bakterije.

 

POVEZANI ČLANCI:

Helicobacter pylori – kako se zarazimo i što poduzeti

Probiotici – korisni i neophodni za zdravlje

 

Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.

WordPress Ads