Svi bismo željeli ugrabiti maksimum od života, polako, ali sigurno otpuštajući stoljetne tradicije. Oboružali smo se osobnim iskustvima, iskustvima prijatelja, ali i klasicima književnost, romanima u kojima piše kako nema velikih ljubavi i sreće u braku. Čitamo i slušamo o tome kako su „sve prave ljubavi tužne“ i da se mir, sloga i ljubav događaju samo u filmovima. Takav pristup usvojen kolektivnom sviješću i pričama o velikim, planetarno poznatim nesretnim ljubavima (Romeo i Julija, Tristan i Izolda…) stvorio je obrazac razmišljanja da su prave i velike ljubavi tragične i kako one moraju biti tajne. Te strahove nosi u sebi i svatko od nas, bili toga svjesni ili ne.
Puno je blokada i prepreka u procesu uvođenja srodne dušu u naš život. Često ne znamo kako bi nečiju ljubav primili ili kako dati onu koju mi osjećamo za tu osobu, nitko nam to nije pokazao, nemamo iskustva, mislimo da će nas druga osoba povrijediti ako joj se potpuno otvorimo, da ćemo izgubiti slobodu, da će nas ta ljubav na neki način ograničiti. Mi se, ustvari, bojimo naših srodnih duša, jer one znaju sve naše slabe točke i pred njima smo najranjiviji. Te srodne duše previše nas dobro poznaju, to su osobe koje nam mogu najviše dati, ali i povrijediti ako ih ne prepoznamo.
Ljubav je beskonačni generator pokretačke i stvaralačke energije.
Srodnoj duši nisu važna naša pogrešna vjerovanja kako nismo dovoljno lijepi, privlačni ili vrijedni, već naprotiv, ta nas osoba vidi svojim očima i pruža nam mogućnost da unatoč našim vjerovanjima realiziramo kvalitetnu ljubavnu vezu. Iako mnogi, potpuno pogrešno, biraju liniju manjeg otpora i ostaju u životu bez ljubavi – jer je tako “sigurnije”.
Jedan od najvažnijih elemenata razvijanja ljubavi sa srodnom dušom su prošlost i iskustva bivših partnera bilo koje kategorije, a koje već u startu treba – ostaviti iza sebe. Osobe koje pripadaju prošlosti, naša iskustva s njima, kao i kontakte, treba pospremiti u ladicu podsvijesti (i prošlosti) i krenuti naprijed bez osvrtanja. U suprotnom, fragmenti naše duše i dio ljubavi iz bivših veza (a koje bi opstale da su imale perspektivu!) ostaje vezan za nas, energetski povlači i isisava dio ljubavi koju trebamo podijeliti sa srodnom dušom. A ako u tome ne uspijemo, neizbježan je razlaz sa srodnom dušom.
Sedam zlatnih pravila za idealan odnos sa srodnom dušom:
1. PREPOZNAVANJE – osjećaj kontinuirane potrebe za zajedničkim malim aktivnostima, bliskost prije i za vrijeme sna, uživanje u razmjeni pogleda, bez puno riječi
2. ZAVISNOST – u ovom se smislu ne misli na patološku povezanost već na osjećaj potrebe za razmjenom lijepih riječi, zajedničkim planovima i obostranu međusobnu brigu i pažnju
3. PREKINITE KONTAKTE – sa starim navikama i osobama koje mogu ugroziti intimu sa srodnom dušom i napredovanje u partnerskom odnosu; samo jedan povratak neželjenu prošlost iz ove kategorije može vratiti vezu na početnu točku
4. OSVIJESTITE POTREBE – i korigirajte donedavne životne navike; u krivu ste smatrate li da se idealan odnos gradi nastavljanjem baš svih naših dugogodišnjih životnih navika
5. NE IDEALIZIRAJTE – naravno da u svakom odnosu postoji pokoji nesporazum ili svađa; razmislite što je partner želio reći i zbog čega, pronađite razlog… U takvim trenucima ili malo kasnije, kada se situacija smiri, pristupite konstruktivnoj komunikaciji bez optužbi, jer suprotna strana možda nije znala postupiti drugačije
6. AKO ZADOVOLJITE SEBE, NEĆETE NIKOGA IZNEVJERITI – Vaša je sreća najvažnija
7. LJUBAV SE UČI – ljubav nije samo riječ, niti mrtvo slovo na papiru, ljubav je beskonačni generator pokretačke i stvaralačke energije; uživajte u toj energiji…i u svojoj ljubavi!
Srodnoj duši nisu važna naša pogrešna vjerovanja kako nismo dovoljno lijepi, privlačni ili vrijedni, već naprotiv, ta nas osoba vidi svojim očima i pruža nam mogućnost da unatoč našim vjerovanjima realiziramo kvalitetnu ljubavnu vezu.
