Endorfini – prirodni analgetici i antidepresivi

Kretanje i tjelesna aktivnost dugo su slovili kao sredstvo protiv depresije, a znanost je i dokazala tu njihovu spasonosnu ulogu. Sport i drugi umjereni tjelesni napori proizvode mjerljiv fiziološki učinak koji pruža osjećaj psihofizičkog blagostanja. Englezi to zovu runner’s high, što na hrvatski možemo prevesti kao trkačka euforija. Međutim, nije riječ samo o trčanju nego o svakoj tjelesnoj aktivnosti koja zahtijeva malo veći napor. Dakle, i o biciklizmu, plivanju, košarci, badmintonu, žustrom hodanju, radu u vrtu, seksu itd.

Tjelesna aktivnost stvara endorfine i potiče bolje raspoloženje.


Endorfini – prirodni analgetici

Prije se samo pretpostavljalo kako trkačku euforiju stvaraju stvarni biokemijski učinci vježbe na mozak. Zagovornici te teorije tvrdili su da zaslužne za taj učinak moraju biti izvjesne kemikalije koje nadražujući neurone izazivaju raznovrsne osjećaje ugode. Neki ih opisuju kao opuštenost, a neki kao euforiju. Te bi kemikalije, tvrdili su, morale biti endorfini, tvari slične opijatima. Njihova je funkcija upravo pomaganje ljudima da izdrže napore, bolove i druga neugodna stanja. Endorfini, za koje se zna od 1975., naši su prirodni analgetici i antidepresivi. Njihov je zadatak neutralizirati negativna djelovanja okoline na organizam.

Problem s dokazivanjem te hipoteze bila je nemogućnost mjerenja količine endorfina prije, tijekom i nakon vježbe. Naime, jedini način da se to učini bilo je uzimanje uzorka leđne moždine, što uključuje punkciju kralježnice! Moguće je, doduše, mjeriti endorfine u krvi, ali ti endorfini nisu zaslužni za trkačku euforiju, nego samo oni koji se nalaze u mozgu. Tako je dugi niz godina endorfinska teza ostala nepotvrđena, sve dok nije postalo moguće utvrditi aktivnost endorfina unutar mozga.

No, razvoj medicinske tehnologije kroz vrijeme je uznapredovao do točke na kojoj je moguće snimati moždanu aktivnost i utvrditi neurofiziološke reakcije tijekom i nakon tjelesnih napora. Tako su istraživači sa Sveučilišta u Bonnu upotrebom moderne tehnike skeniranja PET (tomografija pozitronskom emisijom) dokazali da tjelesni napori, poput trčanja, doista izazivaju proizvodnju endorfina u mozgu. Dokazali su i da endorfini stvarno podižu raspoloženje te da porast raspoloženja ovisi o količini izlučenog endorfina. Oni stručnjaci za endorfinska pitanja, koji nisu sudjelovali u istraživanju prihvatili su te nalaze.


Mit o endorfinskom učinku bio je istinit

Doktor Solomon Snyder, otkrivač endorfina prije više od 40 godina, nazvao je istraživanje zadivljujućim. Profesor Huda Akil sa Sveučilišta u Michiganu primijetio je kako je početna pretpostavka o endorfinskom učinku ipak bila ispravna. Za sportaše ti su rezultati potvrda da njihove tvrdnje o porastu blagostanja nakon treninga nisu lažne niti su posljedica autosugestije.

Voditelj njemačkog istraživanja, dr. Henning Boecker, dosjetio se ideje o mjerenju endorfina PET skenovima prilikom testiranja osjeta boli. “Shvatili smo kako uz pomoć PET-a možemo snimati ne samo bol, nego i ugodu“, rekao je. Pored PET tehnologije u ispitivanjima je korišteno još jedno ranije nedostupno sredstvo. Riječ je o kemikaliji koja služi kao marker za endorfine i upućuje na njihovu prisutnost u mozgu.

Dr. Boecker i njegova ekipa angažirali su deset trkača dugoprugaša, kojima je predočen lažan razlog istraživanja (proučavanje opioidnih receptora u mozgu) kako ne bi pali pod utjecaj sugestije vezane uz endorfine i porast raspoloženja. Prije i poslije treninga dobrovoljci su podvrgnuti PET skenu i standardnim psihološkim testovima kojima je provjereno njihovo raspoloženje.

Snimanja su pokazala kako se u mozgu stvarno proizvode endorfini te da se povezuju s neuronima u dijelovima mozga zaduženima za emocije i raspoloženje, osobito u limbičkom dijelu mozga i u predčeonom režnju. Ujedno, pokazalo se kako je raspoloženje kod pojedinih ispitanika bilo više što je njihov mozak izlučio više endorfina.

Ti dijelovi mozga se aktiviraju i kad su ljudi zaljubljeni ili kad slušaju svoju najdražu glazbu“, poručio je dr. Boecker, dodajući: “Zadovoljstvo trkača bilo je vidljivo i na njihovim licima nakon dva sata trčanja.”


Na raspoloženje djeluje i ljuta hrana

Idući je cilj bio potvrditi ili osporiti tezu kako sport diže ne samo raspoloženje, nego i otpornost na bol. Neka istraživanja već su naznačila da sportaši imaju viši prag boli, to jest da su u stanju podnijeti snažnije podražaje prije nego što iskuse bol.

Nažalost, učinak trkačke euforije ne zahvaća sve ljude koji se bave sportom. Možda je izostanak tog učinka upravo razlog zbog kojeg neki ljudi nisu ljubitelji sportskih aktivnosti. Za utjehu, lučenje endorfina moguće je potaknuti i jedenjem ljute hrane! Kapsaicin, aktivna tvar u ljutim feferonima, dokazano potiče proizvodnju endorfina, što je razlog zbog kojeg mnogi ljudi obožavaju ljuto začinjenu hranu. Kapsaicin za vanjsku upotrebu koristi se i za liječenje određenih vrsta kronične boli.

Endorfine aktivira i akupunktura, što je dokazano analizom likvora.

 

NAŠ VLASTITI MORFIJ

Endorfini su skup prirodnih kemijskih spojeva koje proizvodi naše tijelo u određenim okolnostima. Spadaju u klasu opioidnih neuropeptida, jer nalikuju na opijate utoliko što ublažavaju bol, snižavaju temperaturu i podižu raspoloženje. Endorfine proizvode neuroni u hipotalamusu te ih odašilju u ostale dijelove mozga i kralježničnu moždinu. Dio endorfina luči žlijezda epifiza, iz koje endorfini ulaze u krv.

Neki endorfine nazivaju i našim vlastitim morfijem, od čega i dolazi naziv endorfin (od endo = vlastiti, unutarnji i morfin).

Srodni endorfinima su i enkefalini i dinorfini, također opioidni neuropeptidi, koji imaju sličan analgetički, antipiretski i antidepresivan učinak.

Autor: prof. Ozren Podnar

Što nas čini sretnima?

To nisam ja – to je moja Štitnjača!

Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.