Zašto je jod toliko potreban štitnjači?

Jod ubrajamo u skupinu elemenata u tragovima koji su u malim količinama prijeko potrebni našem organizmu za normalno odvijanje metabolizma. Jedinstven je među mikroelementima jer je nužan za proizvodnju hormona štitne žlijezde potrebnih svakoj stanici našeg tijela.

Štitna žlijezda sadrži visoku koncentraciju joda jer njezino tkivo ima posebnu sposobnost privlačenja, pohranjivanja, koncentriranja i postup­nog otpuštanja joda. Nerijetko, štitna žlijezda slikovito se naziva pumpa za jod, jer može koncentrirati ione joda unutar svojih folikula. Zbog toga je njihova koncentracija u žlijezdi i do 20 puta veća nego u krvi. Stoga pravilan rad štitne žlijezde izravno povezujemo s uzimanjem i apsorpcijom joda. Njezini hormoni prijeko su potrebni našem organizmu jer imaju funkciju kontrole metaboličkih procesa. To je i razlog da se u slučaju odstranjenja žlijezde ti hormoni moraju doživotno svakodnevno uzimati.

 

Hormoni štitnjače

Organizam jod prima gotovo isključivo putem vode i hrane i apsorbira se u tankom crijevu kao jodid. Jodid iz tankog crijeva stiže u stanice štitnjače i njezine folikule. U njima, pomoću enzima peroksidaze, prelazi u elementarni jod (oksidira se), veže za bjelančevinu (tireoglobulin) i akumulira u obliku hormona T3 (trijodtironina) i T4 (tiroksina). Hormoni se zatim otpuštaju u krv i sudjeluju u metabolizmu svih stanica tijela.

Enzimi potrebni za stvaranje hormona štitnjače iznimno su važni jer se u slučaju nedostatne količine peroksidaze u stanicama znatno smanjuje proizvodnja hormona. Od ukupne količine hormona koje izlučuje štitna žlijezda, oko 90 posto čini tiroksin, a samo 10 posto trijodtironin.

Tiroksin – T4 i trijodtironin – T3

Tiroksin je izoliran iz tkiva štitnjače davne 1915. (Kendall). Smatra se jednim od najdulje poznatih hormona. S obzirom na to da se duže zadržava u krvi i čvršće veže za stanične proteine, njegovi učinci u tkivima traju četiri puta dulje.

Stvaranje hormona moguće je samo ako u hrani ima dovoljno joda. U slučaju njegova pomanjkanja dolazi do kompenzatornog povećanja štitnjače (hiperplazija), poznatog kao guša ili struma.

 

S obzirom da se duže zadržava u krvi i čvršće veže za stanične proteine, učinci tiroksina u tkivima traju četiri puta duže.

 

Kontrola lučenja hormona T3 i T4 odvija se preko hipotalamusa i hipofize koja izlučuje tireostimulirajući hormon (TSH). To znači da u slučaju smanjene proizvodnje hormona, u štitnjači dolazi do jačeg izlučivanja TSH koji potiče štitnjaču na proizvodnju hormona i obrnuto. To je poznato kao mehanizam negativne povratne sprege. Stoga je određivanje razine TSH, T3 i T4 iz krvi najbolji pokazatelj rada štitnjače.

Štitna žlijezda proizvodi još jedan hormon, tireokalcitonin (TCT), koji sudjeluje u metabolizmu kalcija, i čije je izlučivanje ovisno o koncentraciji kalcija u krvi.

Izvori joda

Uzmemo li u obzir da se većina joda u prirodi nalazi u morskoj vodi, možemo zaključiti da ga vode oceana i mora sadrže u znatnoj količini. Zbog toga su namirnice podrijetlom iz mora bogat prehrambeni izvor joda. S druge strane, jod nije prirodno prisutan u određenim namirnicama. U njima njegova koncentracija ovisi o prisutnosti joda u tlu na kojemu namirnice rastu. Općenito, nedostatak joda rezultat je neravnomjerne zastupljenosti joda u Zemljinoj kori.

Budući da je morska voda bogata jodom, dobri izvori joda u prehrani su namirnice iz mora: riba, plodovi mora, alge i morske trave. Ovisno o uvjetima proizvodnje, joda ima i u jajima, mesu, mlijeku i mliječnim proizvodima, gljivama, pšeničnim klicama, lisnatom povrću, mahunarkama, cikli, bobičastom voću itd.

Ipak, gotovo glavni izvor joda u prehrani je jodirana sol (morska ili kamena). U osnovi, sol je natrij klorid (NaCl). No, morska sol u svom sastavu ima i dodatnih minerala, među kojima su najviše zastupljeni kalij, magnezij i kalcij.

Godine 1997. u Hrvatskoj je donesen novi Pravilnik o obveznom jodiranju soli u prehrani ljudi, uz propisanu količinu od 25 mg na kilogram soli. Budući da je kalij jodid (KJ), kojim se jodira bijela kristalna tvar, osjetljiv na svjetlost, kuhinjsku sol koju koristimo potrebno je držati na tamnom i suhom mjestu te redovito kontrolirati rok upotrebe. Dugotrajno stajanje na policama i apsorpcija vlage može smanjiti učinkovitost joda u kuhinjskoj soli.

Bez joda jednostavno ne ide

Prethodno smo istaknuli da se jod najvećim dijelom ugrađuje u hormone štitnjače. Iako nam je potreban u malim količinama, jod je esencijalan za naš organizam koji bez njega jednostavno ne može funkcionirati.

Najvažniji učinci joda koji se zrcale kroz aktivnost hormona:

– sudjeluje u regulaciji metabolizma (izmjene tvari) u organizmu;

– jača otpornost organizma (sekret štitnjače djeluje baktericidno);

– potiče mršavljenje razgradnjom vi­ška masti;

– potiče rast i razvoj (povećane potrebe imaju djeca, trudnice, sportaši);

– obnavlja energiju tijela;

– poboljšava mentalnu bistrinu;

– smiruje živčani sustav i oslobađa od napetosti;

– održava zdravlje kose, kože i noktiju.

Preporučeni dnevni unos joda

Dob Preporučeni dnevni unos (u mikrogramima)
0 – 12 mjeseci 50
1 – 6 godina 90
7 – 12 godina 120
>12 godina i odrasli 150
trudnice 200
dojilje 200

Međuovisnost hormona štitnjače i metabolizma

Funkcija svake tjelesne stanice ovisna je o hormonima štitnjače, potrebnih za regulaciju vlastitog metabolizma. Ako je lučenje hormona nedovoljno, metabolizam i cirkulacija se usporavaju, pa tako i sam tempo života. Nedostatna opskrba jodom pokreće mehanizme pomoću kojih se jod u povećanoj mjeri koncentrira u štitnjači. No, višak joda djeluje na štitnjaču poput utega i koči stvaranje hormona. Kad razina hormona u krvi počne opadati (posebice T4), aktivira se hipofiza koja pojačano izlučuje TSH koji stimulira štitnjaču na proizvodnju hormona. Stoga su vrijednosti TSH i T4 iz krvi prvi pokazatelj njezina rada, čak i prije pojave klinički manifestnih simptoma.

Budući da hormoni štitnjače utječu na rad brojnih organa, posljedice njihove snižene razine u krvi, a koje mogu biti uočljive u cijelom tijelu neovisno o starosnoj dobi, imaju zajednički nazivnik – poremećaji uzrokovani nedostatkom joda (Iodine Deficiency Disorders, IDD).

U nekim dijelovima svijeta postoji veći rizik za pojavu takvih poremećaja. To je većim dijelom povezano sa životom u okolišu siromašnom jodom i manjkom joda u prehrani stanovništva. Premda se ti poremećaji vežu za određene regije, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), zbog nedostatka joda u prehrani oko 650 milijuna ljudi u svijetu ima strumu, a oko 20 milijuna mentalne poremećaje.

Pravilan rad štitne žlijezde i produkcija hormona većim se dijelom povezuju s dostatnim unosom joda. No, na njezinu aktivnost velik utjecaj imaju i živčani podražaji i temperatura okoline. Tako je poznato da sniženje temperature okoline povećava aktivnost štitne žlijezde, odnosno da je povećanje temperature smanjuje. Nagle promjene toplo-hladno (prelazak iz zagrijanog u klimatizirani prostor i obrnuto), kao i nagli pad temperature (uvjetovan vanjskim atmosferskim promjenama) dodatno je opterećuju.

Funkcija štitnjače usko povezana s emocijama

Iako je štitnjača u prosjeku teška samo oko 30 grama, u fiziološkim uvjetima proizvede dovoljno hormona za sve ostale stanice u tijelu. Stoga s pravom nosi ime štitna, jer poput štita čuva mentalno i fizičko zdravlje.

Neravnoteža u proizvodnji hormona utječe na naše raspoloženje. No, s druge strane, fizički i mentalni napori kao i emocionalni stres mogu je izbaciti iz ravnoteže i biti okidač za razvoj bolesti uvjetovanih njezinim nepravilnim radom. To se malo češće događa kod žena, nego kod muškaraca. Prema tradicionalnoj kineskoj medicini (TCM), rad štitne žlijezde snažno se veže za emocije. Zbog toga se paralelno s liječenjem nastoji vratiti narušena emocionalna ravnoteža.

Građa štitnjače

Ne zaboravimo da štitna žlijezda ima specifičnu građu. Ona se, kao i kod drugih endokrinih žlijezda (žlijezda s unutarnjim izlučivanjem) odražava na njezinu funkciju. Štitnjača ima dvostruku vezivnu ovojnicu i, poput plućnih alveola, bogato je opskrbljena krvlju. Stoga široka mreža kapilara na površini folikula štitnjače pod elektronskim mikroskopom izgleda poput fino tkane čipke. Stanice su grupirane u folikule (poput mjehurića). Ispunjene u koloidom (žućkastom tekućinom) u kojem nalazimo specifičnu bjelančevinu potrebnu za vezanje joda i sintezu hormona, kao i niz enzima koji to omogućuju.

U uvjetima stresa, kada nadbubrežna žlijezda pojačano izlučuje hormon stresa kortizol, dolazi do cirkulatornih promjena i promjena u metabolizmu vezivnog tkiva te povećane potrošnje kisika potrebnog za transport joda. To, u konačnici, utječe na enzimsku aktivnost same žlijezde jer se usporava primanje joda u štitnjaču, smanjuje razina proteinski vezanog joda u krvi i pojačava bubrežno izlučivanje jodida.

Budući da intenzivni fizički i psihički napori (koji su ujedno i predispozicija za slabljenje imuniteta i upalne procese) dodatno opterećuju štitnjaču, ona ponekad jednostavno ne može odgovoriti na količinu stresa koji joj „svakodnevno serviramo“. Zbog toga se često naziva „barometar za stres“. Ponekad su kronični umor, nedostatak energije, bezvoljnost, nesanica ili neobjašnjiv gubitak ili porast tjelesne težine ustvari prvi znak poremećenog rada te žlijezde. To svakako treba uzeti u obzir u dijagnostičkom postupku, a poslije i u liječenju.

Normalne vrijednosti hormona i tireodnih protutijela

Pretraga Referentne vrijednosti
TSH 0,27 – 4,20 Miu/L
FT4 12,0 – 22,0 pmol/L
FT3 3,1 – 6,8 pmol/L
Anti-TG 0,0 – 115,0 IU/ml
Anti-TPO 0,0 – 34,0 IU/ml

Autor: dr.med. Slađana Divković

POVEZANI ČLANCI:

Jod i štitnjača: potisnuto znanje koje vam može promijeniti život

dr. Meri Bura: Jod – za zdravlje i inteligenciju

Jod i štitnjača neraskidivo su povezani

dr Josip Staničić: Štitnjača, jod i Lugolova otopina

Hipertireoza, radioaktivni jod ili operacija?

Štitnjača.hr
Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.