Doktorica Sanja Toljan je, listajući brojne stručne tekstove o štitnjači, zaključila kako se svi slažu u jednom – pacijenti koji pate od poremećenog rada štitnjače su pothranjeni. Ne misli se pritom na mršavost, nego na manjak nutrijenata u tijelu. Čak i oni koji se pridržavaju uravnotežene prehrane trebaju uzimati dodatke prehrani, jer minerala i vitamina koje trebamo jednostavno nema dovoljno u hrani koju jedemo.
Što je zapravo potrebno štitnjači da bi bila zdrava?
Na prvom mjestu to su vitamini topivi u ulju, prije svega vitamini A i D. Vitamin E i vitamin K također spadaju u tu skupinu, pri čemu vitamin E ima antioksidacijsko djelovanje, dok je vitamin K važan za ugradnju minerala u kosti.
Vitamin D, tzv. “sunčev hormon”, posebno se preporuča u zimskim mjesecima.
“Ako mislite da ste stvorili dovoljno vitamina D preko ljeta, napravite test u rujnu. Možda se začuditi kada otkrijete kako je status vitamina D ispod donje granice. To znači da ništa dovoljno nakupili tog jedinstvenog vitamina (jedini koji ljudsko tijelo proizvodi), takozvanog “sunčevog hormona”. Vitamina prijeko potrebnog za funkcioniranje nadbubrežne žlijezde i štitnjače, ali i drugih žlijezda u tijelu. Razlog zašto ga nemamo uglavnom leži u nedostatnom izlaganju suncu. Cjelodnevni boravak u zatvorenom prostoru i upotreba krema za zaštitu od sunca, piše doktorica Toljan. Zaključuje kako su štitnjači za optimalan rad potrebni i vitamini B kompleks, a ponajviše B2, B3, B6 i vitamin C.
Važnost joda
Da bi štitnjača bila zdrava, potrebni su joj i minerali: željezo, jod, magnezij, selen i cink. Uloga željeza u tijelu je višestruka, i jedan je od glavnih čimbenika sinteze hormona štitnjače. Iz prakse je poznato da nedostatak željeza dovodi do anemije. Anemija dovodi do hipotireoze, a ona za sobom povlači jaka menstrualna krvarenja koja podržavaju daljnju anemiju i slabiji rad štitnjače. Kako bi se takva situacija popravila potrebno je korigirati anemiju preparatima željeza, da bi se izbjeglo korištenje kontracepcije za regulaciju krvarenja ili pak vađenje maternice.
Hormoni štitnjače sintetiziraju se iz joda i aminokiseline tirozin. Jod, baš kao i željezo, ima veliku ulogu u sintezi hormona štitnjače. S obzirom na to da jod uzimamo iz hrane i iz kodirane soli njegov manjak ne bismo trebali ni osjećati. No, u stvarnosti je to puno drugačije. Ako se uz jod istovremeno u tijelo unosi klor (pijući klorirani vodu), flour (zubne paste obogaćene fluorom) i brom (lijekovi, brašno, razna kemijska sredstva), oni se natječu za iste receptore u stanicama. A kad zauzmu te receptore, istiskuju jedan drugoga. Najčešći gubitnik u toj igri upravo je jod.
Kroničan nedostatak joda može se provjeriti “testom opterećenja jodom” kojim se prati njegovo izlučivanje. Ako je utvrđen veliki nedostatak, onda se uz nadoknadu joda treba istodobno uzimati vitamin C, vitamin B skupine, vitamin D, cink, selen i magnezij. Terapija jodom započet će proces detoksikacije tijela koji može biti popraćen umorom, nečistim kožom i glavoboljom.
Uz spomenute minerale važno je pročistiti i jetru. A ukoliko u obitelji postoje naznake gušavosti ili karcinoma dojke, doktorica Toljan stavlja poseban naglasak na konzumaciju joda, bilo kroz alge ili dodatke prehrani na bazi algi, bilo u obliku Lugolove otopine.
Sve što je rečeno za jod vrijedi i za magnezij. U hrani koju konzumiramo male su količine magnezija i zato ga treba nadomiještati, najbolje navečer, prije spavanja.
Važnost selena
Uz jod, selen je za štitnjaču broj jedan po važnosti. Iznimno je važan za osobe oboljele od Hashimotova tireoiditisa. Selen je snažan antioksidans, ima ga u brazilskim orasima. Svi drugi izvori selena u hrani zanemarivi su.
Selen je jako važan za zdravlje štitnjače, snažan je antioksidans, a najviše ga ima u brazilskim orasima.
Uz selen, i cink je potreban za proizvodnju hormona štitnjače i njihovu pretvorbu (T4 u T3). Dobro je uzimati i krom jer smanjuje inzulinsku rezistenciju, a to je od posebne važnosti za osobe koje imaju Hashimotov tireoiditis.
Uz vitamine i minerale, doktorica Sanja Toljan preporuča i uzimanje omega-3 masnih kiselina, riblje ulje i laneno ulje.
Stimulatori rada štitnjače
Za stimulaciju rada štitnjače upotrebljavaju se biljke čije je djelovanje potvrđeno znanstvenim studijama i kroz svakodnevni rad liječnika. Tri su se biljke dokazale kao stimulatori rada štitnjače: ašvagandha (Withania somnifera), Coleus froskolii (Plectranthus barbatus) i gugul (Comiphora muku). Njihov učinak je u povećanju proizvodnje hormona. Ašvahandha i gugul također stimuliraju i pretvorbu T3 u T4 što je kod mnogih pacijenata veliki problem.
Jako je važno u terapiju, osim hormona, uključiti i promjenu životnog stila i prehrane te uzimati vitaminsko-mineralne dodatke prehrani. Mnogi preparati dostupni na našem tržištu nisu idealni nadomjestak. Često se kombinira i nekoliko preparata, što za sobom povlači pitanje cijene i neprihvatljivosti. Doktorica Toljan taj je problem riješila tako što je povezala biljke, aminokiselinu tirozin, minerale i vitamine u preparat koji se može piti u kapsuli ili se stavljati kao prah u neki kašasti sok (šejk, frape, smoothie). Nazvan je Thyromaxx jer maksimalno pripomaže optimalnom radu štitnjače.
