Papilarni karcinom štitnjače

Papilarni karcinom štitnjače najčešći je tip raka štitnjače.  Oko 80% svih slučajeva raka štitnjače je papilarni rak štitnjače. Najčešće su papilarni karcinomi štitnjače potpuno asimptomatski. Obično nastaje kao čvrsta, nepravilna ili cistična masa unutar vrata koja nastaje od  inače normalnog tkiva štitnjače. Ova vrsta raka ima visoku stopu izlječenja: 10-godišnje stope preživljenja za sve pacijente s papilarnim rakom štitnjače procjenjuju se na preko 90%. Cervikalne metastaze (proširene na limfne čvorove na vratu) prisutne su kod 50% malih papilarnih karcinoma i kod više od 75% većih papilarnih karcinoma štitnjače.

Prisutnost metastaza u limfnim čvorovima u području vrata obično ima češću stopu recidiva, ali ne i veću stopu smrtnosti. Daljinsko širenje papilarnog karcinoma štitnjače naziva se metastaza. Udaljene metastaze papilarnog karcinoma štitnjače nisu uobičajene, ali kada se pojave, mogu se proširiti na pluća, jetru i kosti. Papilarni karcinomi štitnjače koji napadaju okolna tkiva pored štitnjače imaju mnogo lošiju prognozu zbog visoke stope lokalnog recidiva.

Ultrazvuk visoke rezolucije može detektirati dijagnozu papilarnog karcinoma štitnjače u limfnim čvorovima veličine samo 1-2 mm.


Karakteristike papilarnog karcinoma štitnjače

  • najčešće se javlja između 30. i 50. godine
  • papilarni karcinom štitnjače češći je kod žena nego kod muškaraca; omjer je 3:1
  • prognoza je izravno povezana s veličinom tumora (manje od 1,5 cm je dobra prognoza)
  • prognoza je također izravno povezana s dobi. Bolesnici mlađi od 55 godina prolaze puno bolje od pacijenata starijih od 55 godina.
    Prognoza je izravno povezana i sa spolom. Žene imaju mnogo bolju prognozu nego muškarci iste dobi.
  • ovaj rak čini 85% karcinoma štitnjače zbog izloženosti zračenju
  • u više od 50% slučajeva širi se na limfne čvorove vrata
  • daljnje širenje (na pluća, jetru ili kosti) nije uobičajeno
  • ukupna stopa izlječenja je vrlo visoka (približava se 100% za male lezije kod mladih pacijenata).


Operativno uklanjanje jednog ili oba režnja štitnjače

Neki stručnjaci tvrde da će, ako su ti tumori mali i ne napadaju druga tkiva, jednostavno uklanjanje režnja (jedne strane) štitnjače u kojem se nalazi tumor (i malog središnjeg dijela koji se zove istmus) pružiti jednako dobru mogućnost izlječenja kao uklanjanje cijele štitnjače.

Ovi zagovornici konzervativne kirurške terapije navode nisku stopu kliničkog recidiva tumora (5% do 20%), unatoč činjenici da se male količine tumorskih stanica mogu naći u do 88% tkiva suprotnog režnja štitnjače. Citiraju i studije koje pokazuju povećani rizik od ponovne ozljede laringealnog živca kod pacijenata koji se podvrgavaju totalnoj tireoidektomiji (budući da se radi o operaciji na obje strane vrata).

Zagovornici totalne tireoidektomije (opsežnija operacija) navode nekoliko velikih studija koje pokazuju da je u iskusnim rukama incidencija ponovne ozljede laringealnog živca i trajnog hipoparatireoidizma prilično niska (oko 2%). Što je još važnije, ove studije pokazuju da pacijenti s totalnom tireoidektomijom praćenom terapijom radioaktivnim jodom i supresijom štitnjače imaju značajno nižu stopu recidiva i nižu smrtnost kada su tumori veći od 1,5 cm. Čini se da opseg operacije štitnjače ne utječe na stope preživljenja.

Značajna istraživanja

Kliničke studije u Tokiju i New Yorku istraživale su manje papilarne karcinome štitnjače koji nemaju nikakvih dokaza o širenju limfnih čvorova kod pacijenata koji nisu bili prethodno liječeni na ovu vrstu raka. Najopsežnije i najdugotrajnije istraživanje provedeno je u Japanu. Rezultati istraživanja upućuju na to da kod manjeg dijela pacijenata s malim papilarnim karcinomom štitnjače dolazi do rasta raka ili njegovog širenja na limfne čvorove na vratu tijekom razdoblja promatranja. Očekuje se potvrda ovih rezultata istraživanja i na populaciji SAD-a. Međutim, čak i smjernice Američkog udruženja za štitnjaču sugeriraju da se mali tumori (veličine manje od 1 centimetra) ne bi trebali rutinski uzimati biopsijom osim ako nema dokaza o abnormalnim limfnim čvorovima na vratu.

Na temelju ovih studija i poznate prirodne povijesti papilarnog karcinoma, kirurško liječenje je najčešće predloženo liječenje papilarnog karcinoma štitnjače u cijelom svijetu. Opseg i vrsta operacije indicirane za papilarni karcinom štitnjače temelje se na stručnoj procjeni i iskustvu kirurga.

Sljedeći je uobičajeno predloženi plan za liječenje papilarnog karcinoma štitnjače: Papilarni karcinomi koji su dobro ograničeni, izolirani i manji od 2,5 cm kod mladih pacijenata (20 do 40 godina), bez povijesti izloženosti zračenju, mogu se liječiti i lobektomijom štitnjače (koja se naziva i hemitireoidektomija, uklanjanje samo polovice štitne žlijezde).


Ostali načini liječenja papilarnog raka štitnjače

Druga kirurška opcija za bolesnike s papilarnim karcinomom štitnjače je totalna tireoidektomija (potpuno uklanjanje štitnjače). Potrebna je stručna prijeoperacijska procjena bolesnika s papilarnim karcinomom štitnjače kako bi se utvrdilo jesu li zahvaćeni limfni čvorovi na vratu. U većini slučajeva, zahvaćenost vratnih limfnih čvorova može se utvrditi prije operacije štitnjače. Kada postoje dokazi da se papilarni karcinom štitnjače proširio na limfne čvorove na vratu, potrebno je izvesti kirurški pristup središnjim i lateralnim limfnim čvorovima vrata.

Kada su limfni čvorovi vrata zahvaćeni papilarnim karcinomom štitnjače, bilo tijekom evaluacije papilarnog karcinoma štitnjače ili tijekom operacije, preporučena operacija je potpuna tireoidektomija.

Često su druge karakteristike tumora koje se mogu vidjeti pod mikroskopom te koje mogu utjecati na to treba li kirurg ukloniti cijelu štitnjaču. To mogu biti vaskularna invazija, invazija živaca, invazija mekog tkiva ili rast papilarnog karcinoma štitnjače izvan granice štitnjače i invazija kapsule. Vaš liječnik može naručiti niz testova kako bi dijagnosticirao vrstu čvora i stadij raka. Uobičajeni postupci navedeni su u nastavku…

Ultrazvuk štitnjače

Ultrazvuk štitnjače koristi zvučne valove za stvaranje slika unutar vrata. Ovim ultrazvukom neće se pregledati samo štitnjača, već će biti uključen i sveobuhvatan pregled limfnih čvorova na vratu. Za ovaj test, mala sonda (instrument poput štapića) se postavlja na kožu ispred štitnjače i oko vrata. Zvučni valovi hvataju odjeke dok se odbijaju od tkiva štitnjače i vrata, koji se pretvaraju u crno-bijelu sliku na zaslonu računala. Tijekom ovog testa nema zračenja.

Drugi razlozi koji bi mogli zahtijevati ultrazvuk štitnjače

Ultrazvuk također može pomoći u potvrdi dijagnoze papilarnog karcinoma štitnjače koji se proširio na limfne čvorove vrata. Ultrasonograf će tražiti višestruke promjene. Iako bi nevješti promatrači mogli vjerovati kako je veličina glavni problem, zapravo nije. Ultrazvuk visoke rezolucije može detektirati dijagnozu papilarnog karcinoma štitnjače u limfnim čvorovima veličine samo 1-2 mm (veličine vrha kemijske olovke).

Kada se ultrazvukom pregledavaju limfni čvorovi na vratu, sljedeći kriteriji su važni za potvrđivanje prisutnosti raka štitnjače:

  • povećani ili cistični limfni čvorovi
  • promjene u normalnoj “arhitekturi” limfnih čvorova
  • male kalcifikacije unutar limfnih čvorova
  • neorganiziran ili nepravilan protok krvi u limfni čvor
  • asimetrični limfni čvorovi pri usporedbi jedne strane vrata s drugom
  • najvažniji faktor bit će – lokacija

Dijagnoza papilarnog karcinoma štitnjače koji se proširio na vratne limfne čvorove prilično je predvidljiva.

Postoji i jedna važna poteškoća u oslanjanju na ultrazvučne nalaze – ne mogu razlikovati kancerogene od upalnih limfnih čvorova. Oba stanja, uvećani i upalni limfni čvorovi, mogu izgledati vrlo slično na ultrazvuku. Stoga bi biopsija finom iglom (FNA) vođena ultrazvukom bila neophodan sljedeći korak za potvrdu ili isključivanje dijagnoze papilarnog karcinoma štitnjače.

Kvaliteta ultrazvuka ovisit će o četiri kritična i jednako važna čimbenika. Najbolju kvalitetu odredit će:

  • kvaliteta ultrazvučnog aparata
  • uređaj koji liječnik ili tehničar drži u ruci (pretvornik) koji proizvodi zvučne valove
  • iskustvo i vještina ultrazvučnog tehničara
  • iskustvo radiologa ili dijagnostičara koji tumači nalaze


Kompjuterizirana tomografija (CT)

CT snimka je rendgenska snimka koja daje detaljne slike od baze lubanje do sredine prsnog koša pacijenta s dijagnozom papilarnog karcinoma štitnjače. CT skeniranja vrata radi se kako bi se pomoglo u određivanju položaja i veličine mogućeg raka štitnjače te kako bi se procijenilo je li rak štitnjače zahvatio obližnje strukture ili se proširio na limfne čvorove. Također, CT skeniranje može se koristiti za detektiranje eventualnog širenja raka u udaljene organe kao što su pluća.

CAT snimka je zrcalna slika pacijenta. Stoga su objekti na lijevoj strani rendgenske snimke zapravo na desnoj strani tijela. CT snimka namijenjena dijagnostici papilarnog karcinoma štitnjače izrežana je u sekvencama od 1 mm. To je nevjerojatno detaljna analiza i iako nije uobičajena ni standardna pretraga, CT se preporučuje za sve pacijente s papilarnim karcinomom štitnjače koji se proširio na limfne čvorove vrata, a što se potvrđuje biopsijom.

CT skeniranjem će se pregledati štitnjača i vrat, ali i područja koja ultrazvuk ne može vizualizirati. CT skeniranje vrata smije se provoditi samo s IV (intravenskom) kontrastnom bojom. To pomaže bolje ocrtati strukture u vašem tijelu. Ova CAT snimka pokazuje vrlo tipične abnormalne limfne čvorove koji su uobičajeni kod papilarnog karcinoma štitnjače. Limfni čvor koji se vidi na lijevoj strani ove rendgenske snimke naziva se karotidni/vertebralni limfni čvor. Nalazi se između ove dvije kritično važne krvne žile u vratu. Limfni čvor koji se vidi na desnoj strani rendgenske snimke je limfni čvor središnjeg odjeljka vrata. Oni se također obično nazivaju paratrahealni limfni čvorovi. Ti se limfni čvorovi mogu lako biopsirati ultrazvučno vođenom FNA biopsijom kako bi se potvrdilo da se Papilarni karcinom štitnjače proširio na te limfne čvorove.

Pojašnjenje upotrebe joda

Postoji teorijski problem s korištenjem CT skeniranja za dijagnozu papilarnog raka štitnjače jer CT kontrastna boja sadrži jod, koji ometa skeniranje radioaktivnim jodom. To uopće ne bi trebalo zabrinjavati. Jod koji se koristi za CT skeniranje bit će eliminiran iz tijela za otprilike dva mjeseca. Stoga, u najboljem slučaju, može doći samo do male odgode u vremenu bilo kojeg postupka s radioaktivnim jodom ako se smatra da je to potencijalno indicirano u liječenju određene dijagnoze papilarnog karcinoma štitnjače. Kao takve, dodatne informacije dobivene CT skeniranjem mogu samo odgoditi procjenu radioaktivnog joda za mjesec dana.

Podaci dobiveni CT snimkom. CT skeniranje za dijagnozu papilarnog karcinoma štitnjače liječniku daje drugačije informacije od ultrazvuka. Ultrazvuk sugerira liječniku postoji li nešto abnormalno. CT snimka govori liječniku gdje se nalazi ta abnormalnost. Obje studije se međusobno nadopunjuju. U konačnici, nalazi svih ovih studija odredit će opseg potrebne operacije.

Kod bolesnika starijih od 55 godina s uznapredovalim papilarnim karcinomom štitnjače u samoj štitnjači ili proširenim u limfne čvorove potrebno je napraviti CT prsnog koša. CT skeniranje prsnog koša pruža izvrstan osnovni pregled pluća i limfnih čvorova u prsnom košu jer oba ova mjesta predstavljaju najveći rizik širenja na daljinu kod bolesnika s dijagnozom papilarnog karcinoma štitnjače.


Magnetska rezonancija (MRI)

MRI skeniranje koristi radiovalove i jake magnete umjesto rendgenskih zraka, stoga nema izlaganja zračenju. Kontrastni materijal koji se naziva gadolinij često se ubrizgava u venu prije skeniranja kako bi se bolje prikazali detalji. Kao i CT, MRI skeniranje može se koristiti za dijagnosticiranje papilarnog karcinoma štitnjače u samoj štitnjači, kao i za onaj koji se proširio na obližnje ili udaljene dijelove tijela. No, ultrazvuk je obično prvi izbor za pregled štitnjače i struktura vrata.

Što očekivati kada idete na PET skeniranje?

U pripremi za PET skeniranje, radioaktivna tvar (obično vrsta šećera poznata kao FDG) ubrizgava se u krv. Količina korištene radioaktivnosti je niska. Budući da stanice raka u tijelu općenito koriste šećer kao izvor energije za rast, one apsorbiraju više šećera od normalnih stanica.

Ovaj test može biti vrlo koristan liječnicima za postavljanje dijagnoze papilarni karcinom štitnjače koji se:

  • vratio nakon prethodne operacije
  • proširio na druge dijelove tijela
  • dijagnosticirao kao papilarni rak štitnjače, ali se nije koristila terapija radioaktivnim jodom

PET/CT skeniranje za dijagnozu papilarnog karcinoma štitnjače kombinira slike i PET i CT skeniranja u isto vrijeme. To je zato što same PET slike nisu vrlo detaljne. Računalo pokazuje relativnu količinu radioaktivnosti u određenom području i tamo gdje je šećer lokaliziran, izgledajući crveno ili “vruće”. Kombinacija ove dvije slike omogućuje liječniku da usporedi abnormalno područje na PET snimci s njegovim detaljnim izgledom i lokacijom na CT snimci.

Zašto je važno napraviti TSH test?

Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.

WordPress Ads