Jod i štitnjača: potisnuto znanje koje vam može promijeniti život

S obzirom na vrlo toksično stanje u kojem se većina ljudi nalazi, životnu okolinu koja se mijenja velikom brzinom, te nevjerojatnu sposobnost koju jod ima u jačanju zdravlja i poboljšavanju života, odlučila sam napisati sljedeći sažetak o suplementiranju jodom.

Jod je esencijalni mikroelement. To znači da je potreban svakoj stanici svake osobe. Evolucionarni biolozi smatraju da je konzumiranje ribe i plodova mora, a time i apsorpcija joda, odigralo važnu ulogu u razvoju i evolociji ljudskog mozga. Uz to, jod ima odlične antibakterijske, antiparazitske, antigljivične i antivirusne sposobnosti, a također djeluje i protiv raka.

Jod ima potencijal transformirati naše zdravlje.

 

Pandemijski razmjeri nedostatka joda

Nažalost, u današnjem modernom svijetu nedostatak joda dosegao je pandemijske razmjere uslijed njegovog istiskivanja iz organizma raznim toksinima, poput bromida, pesticida i prehrambenih aditiva. Uz to, moderno poljodjeljstvo dovelo je do nedostatka joda i drugih minerala u tlu. Usjevi koji rastu na takvom tlu siromašni su jodom.

Način života i ishrane također može dovesti do jodne deficijencije u tijelu. Ljudi koji konzumiraju puno pekarskih proizvoda (kruh, tjestenine i sl.) s visokim razinama bromida, naročito su ugroženi. Kao i vegeterijanci, ali i oni koji ne vole plodove mora, alge ili morsku sol.

Prema dr. Brownsteinu, autoru knjige Jod: Zašto vam je potreban, zašto bez njega ne možete živjeti, otprilike jedna trećina svjetske populacije živi u regijama koje oskudijevaju jodom. On i drugi istraživači testirali su tisuće ljudi i dobili konzistentne rezultate. Otprilike 96% pacijenata imalo je nizak nivo joda. Svjetska zdravstvena organizacija priznaje nedostatak joda kao glavni uzrok mentalne retardacije koja se može spriječiti. Nedostatak joda identificiran je kao značajni zdravstveni problem u 129 zemalja, a čak 72% svjetskog stanovništva pati od poremećaja uzrokovanih nedostatkom joda.

Bolesti povezane s nedostatkom joda

U SAD-u se jod dodaje u sol kako bi pomogao spriječiti gušavost. No, kao što znamo, te dodane količine imaju slab učinak u spriječavanju ili neutraliziranju mnogih drugih oblika bolesti.

Ovo je lista bolesti povezanih s nedostatkom joda:

  • rak dojke
  • rak štitnjače
  • rak jajnika
  • rak maternice
  • rak prostate
  • autoimune bolesti štitnjače
  • hipotiroidizam
  • fibrocistične promjene u dojkama
  • poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje
  • kronični umor
  • fibromijalgija

Liječenje jodom

Jod se koristi za liječenje sljedećih bolesti:

  • poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje
  • ateroskleroza
  • bolesti dojki
  • Dupuytrenova kontraktura
  • pretjerano lučenje na sluznici
  • fibrocistične dojke
  • gušavost
  • hemoroidi
  • glavobolje i migrene
  • fibromijalgija
  • kronični umor
  • hipertenzija
  • infekcije
  • keloidoza
  • bolesti jetre
  • nefrotični sindrom
  • bolesti jajnika
  • kamenac pljuvačke žlijezde
  • Peyronijeva bolest
  • bolesti prostate
  • ciste lojnica
  • bolesti štitnjače
  • vaginalne infekcije
  • sifilis
  • maternični fibroidi
  • trovanje teškim metalima (živa, olovo, arsen)
  • šarlah
  • bronhitis i upala pluća
  • pretilost
  • depresija
  • bol u dojkama
  • ekcem
  • genito-urinarne bolesti
  • reumatizam
  • upala krajnika
  • trbušni bolovi
  • zamagljeno razmišljanje
  • alergije
  • menstrualni poremećaji
  • infekcije desni
  • psorijaza
  • srčane aritmije
  • visoki kolesterol
  • konstipacija
  • tanka kosa
  • dijabetes tipa 2
  • problemi očiju
  • gastroezofagealni refluks
  • multipna skleroza
  • gastropareza
  • i tako dalje!!!

Ovaj široki spektar raznih oboljenja koja se mogu poboljšati zahvaljujući jodu daje nam prilično dobar nagovještaj koliko je jod važan i koliko je nedostatak joda rasprostranjen.


Primjena joda

Prema Lynne Farrow, autoru knjige Jodna kriza, jod se u medicini koristi već 15 000 godina. U 19. stoljeću jod je korišten kao lijek protiv tumora i agresivnih bolesti nepoznate etiologije. Farrow smatra da je najopasnija pogrešna koncepcija o jodu – shvaćanje da je rafinirana jodirana sol dovoljna da podmiri naše dnevne potrebe za jodom. Prema istraživanju Farrowe i Brownsteina, tek 10% joda iz soli apsorbira se u tijelu, u najboljem slučaju. Većina ljudi danas izbjegava rafinirane soli zbog štetnosti, te pogrešnog razumijevanja da je sol (u bilo kojem obliku) loša za zdravlje krvožilnog sustava.

Dnevna preporučena doza joda je 150 mcg (mikrograma, što je jednako 0.15 miligrama). Ova  ova kalkulacija temelji se na potrebi štitnjače za jodom da bi se izbjegla gušavost. Potrebe drugih organa međutim, nisu uračunate u taj broj. Uz to, nisu uračunati niti efekti široko rasprostranjenih toksina koji su se pojavili u prošlom stoljeću, a koji blokiraju jod.

Naš toksični svijet

Čak i kad bi nam pošlo za rukom konzumirati oko 2 kilograma svježih plodova mora svaki dan, kako bismo podmirili svoje potrebe za jodom, ne živimo pod staklenim zvonom. Nuklearna katastrofa u Fukušimi najvjerovatnije je kontaminirala svu svjetsku morsku travu, koja je važan izvor joda. Tu su i 2053 nuklearne ekplozije koje su se dogodile širom svijeta od 1940-ih do 1990-ih, odnedavno tu je i osiromašeni uranij koji se koristio kao municija u američkim ratovima. Nemojmo zaboraviti ni na Černobil.

Poznato je da radioaktivni jod, koji se upotrebljava u raznim medicinskim procedurama, dodatno pogoršava problem deficijencije joda u tijelu. Također, izloženost kemijskim spojevima koji inhibiraju vezivanje joda u tijelu (npr. bromidi, fluoridi, kloridi) dodatno pogoršava problem. Mnoge zemlje i dalje dodaju flor u vodu za piće, unatoč dokazima o njegovoj štetnosti za zdravlje. Da bi stvari bile gore, flor je još toksičniji kada u tijelu postoji nedostatak joda. Da, ovakve stvari stavljaju u našu vodu za piće.

Ženske grudi jedno su od glavnih mjesta u tijelu za skladištenje joda.

Dobra vijest je da uzimanje joda u odgovarajućim količinama povećava izlučivanje teških metala poput olova i žive mokraćom. Također ima i efekt detoksikacije kroz povećano izlučivanje florida, bromida i klorida. Ovo je jako važno jer su brom, flor i klor toksični halidi koji se međusobno nadmeću za apsorpciju i vezivanje na receptore u tijelu. Jod se natječe za te iste receptore, a kada je prisutan u dovoljnim količinama istiskuje ove toksične elemente.

Neprijatelji joda u tijelu

Perklorat, spoj klora, uništava sistem za transport joda u našem tijelu. Može izazvati rak i slabljenje imunog sistema, čak i u malim količinama. Perklorat se koristi u bezbrojnim industrijskim proizvodima, od predmeta za svakodnevnu upotrebu kao što su štavljena koža ili zračni jastuci u autu, pa do raketnog goriva.

Trovanje bromidima je povezano s delirijumom, psihomotornom retardacijom, šizofrenijom i halucinacijama. Ljudi koji konzumiraju brom osjećaju se tupo i apatično i imaju teškoće s koncentracijom. Bromidi također izazivaju tešku depresiju, glavobolje i iritabilnost. Ovi simptomi mogu se javiti i kod vrlo malih količina broma u ishrani.

Dr. Brownstein objašnjava kako brom ometa korištenje joda od strane štitnjače i ostalih dijelova tijela u kojima se jod koncentrira. Zbog njihovih upliva na vezivanje joda u tijelu, brom i flor nazivaju se ”goitrogenima” što znači da izazivaju gušavostBromidi i floridi su toksične supstance koje nemaju nikakav terapeutski učinak u našim tijelima. Brom je poznati kancerogen i može se vezati za receptore joda u dojkama.

Štitnjači je potrebno oko 6 miligrama joda dnevno za održavanje svoje funkcije.

Žene koje boluju od raka dojke imaju velike količine toksičnih halida poput broma i flora u usporedbi sa ženama koje nemaju rak. Nasuprot tome – jod ima antikancerogena svojstva. Ženske grudi su jedno od glavnih mjesta za skladištenje joda. Održavanje adekvatne razine joda je neophodno za adekvatno funkcioniranje tiroidne žlijezde, te za održavanje normalne strukture dojki.

Medicinska jodofobija

Prema dr. Guyu E. Abrahamu, ‘medicinska jodofobija’ ili bezrazložni strah od upotrebe neorganskog, neradioaktivnog joda ili jodida. Vjerovatno je prouzrokovao više ljudske patnje i smrti nego dva svjetska rata zajedno, a sve zbog spriječavanja značajnog kliničkog ispitivanja dnevnih potreba joda neophodnih za optimalno mentalno i tjelesno zdravlje.

Tko bi rekao da je štitnjača toliko važna i da bi mogla biti jedna od ključnih stvari za dobro zdravlje?

Dr. Abraham, jedan od vodećih istraživača o jodu, predložio je da potrebni dnevni unos joda neophodnog za održavanje zasićenosti joda u cijelom tijelu, iznosi 13 miligrama dnevno. Kada su potrebe joda namirene, štitnjača može primiti oko 50 miligrama joda. Štitnjači je potrebno oko 6 miligrama joda dnevno za održavanje svoje funkcije. Grudima je potrebno barem 5mg joda dnevno. To ostavlja 2 miligrama joda za ostatak tijela. Ostali sugeriraju, a vezano za istraživanje dr. Guya E. Abrahama, da zdrave osobe trebaju 1-3 mg dnevno za održavanje svojih potreba. To je još uvijek više od preporučene doze od 150 mikrograma joda dnevno!

Jod i štitnjača

Mnogi zdravstveni radnici se boje joda jer nisu do kraja upoznati s njegovom biokemijom i fiziologijom. Navodi se kako vjeruju da jod dovodi do hipotireoze, dok u stvari jod pomaže u normaliziranju tiroidne funkcije. Jedan od razloga za ovo pogrešno vjerovanje je visoki nivo TSH-a (hormon hipofize koji stimulira rad štitnjače), a koji se javlja prilikom uzimanja joda. Ovaj hormon je standardni test za proučavanje funkcije štitnjače. Obično se luči u povećanom nivou kada postoji hipotireoza.

Dr. Brownstein objašnjava:

Jod ne izaziva hipotiroidizam. Štoviše, glavni tiroidni hormoni, T4 i T3 ne mogu se proizvoditi bez joda. Kada osobi manjka jod, dolazi do hipotiroidizma jer tijelo nema dovoljno materijala za proizvodnju T4 i T3. Suplementiranje jodom će poboljšati i čak izliječiti hipotiroidizam bez upotrebe sintetičkih lijekova. Uz to, istraživanje sugerira da uzimanje tiroidnih hormona u stanju jodne deficijencije može dodatno pogoršati situaciju zbog podizanja brzine metabolizma.

Dr. Brownstein objašnjava kako uzimanje tiroidnih hormona u stanju jodne deficijencije povećava rizik od raka dojke i vjerovatno ostalih vrsta raka. Može se očekivati i da će svaka supstanca koja istovremeno smanjuje zalihe joda u tijelu i povećava potrebe u njemu, imati negativan efekt na zdravlje.

Dodatno pogrešno shvaćanje je da je jod kontraindiciran kod autoimunih bolesti štitnjače poput Gravesove ili Hashimotove bolesti. Drugim riječima, oni koji nemaju dovoljno joda u organizmu, imaju veće šanse da u njihovom tijelu počne proizvodnja antitijela koja napadaju štitnjaču.

Autoimune bolesti

Autoimune bolesti, uljučujući bolesti štitnjače, primjeri su pojačanog oksidativnog stresa u tijelu. Oksidativni stres je u stvari upala i može se usporediti s požarom. Požar se može ugasiti jedino odgovarajućim sredstvima. To su: antioksidansi, nerafinirana sol, odgovarajući nutrijenti i protuupalna ishrana (bez glutena, bez GMO-a, s malo šećera i s velikom količinom životinjskih masti). Ljudi koji pate od autoimunih bolesti štitnjače moraju uzimati odgovarajuće nutrijente zajedno s jodom kako bi izliječili štetu izazvanu prevelikim oksidativnim stresom i nedostatkom joda.

Dr. Brownstein objašnjava: “Osim stimuliranja proizvodnje hormona štitne žlijezde, TSH ima i drugu funkciju. Pomaže stimulaciju prozvodnje molekula koje su bitne za transport joda u tijelu, takozvanih natrijum-jodid simportera (NIS). Bez adekvatnih nivoa ovih molekula jod ne može ući u stanice u kojima je potreban. […] Tijelo pacijenta koji nema dovoljno joda nema veliku potrebu za ovim molekulama jer ima malo joda na raspolaganju koji treba transportirati u stanice. Međutim, kada ovakvo tijelo počne dobijati adekvatne količine joda one se moraju transportirati u odgovarajuće stanice. […]

Koliko dugo TSH ostaje povišen?

“Ustanovio sam da TSH može ostati na višem nivou i do 6 mjeseci prije nego se vrati na normalni nivo. Koliko visoko se TSH podigne? Normalni nivo TSH je od 0.5-4.5 mlU/L. Ja sam našao povišene nivoe od 5-30 mlU/L za određeni vremenski period, ponekad i do šest mjeseci prije nego što su se vratili na uobičajeni nivo. […] TSH će se vratiti u normalne granice kada se tiroidna žlijezda zasiti jodom”, pojašnjava dr Browstein.

Opasnosti od uzimanja joda

Postoje li stanja kod kojih je jod opasno uzimati? Da, ali to je jako rijetko. Dr. Brownstein u svojoj knjizi kaže:

Kada uzmemo u obzir široko rasprostranjeno nerazumijevanje jedne tako nevjerojatno blagotvorne supstance kao što je jod, možemo razmotriti kako će se kompletnije znanje i korištenje možda namjerno suspregnuti. Kao što smo dosad primijetili i analizirali, zapadnjački alopatski pristup medicini je dosad naveo veliki broj ljudi na pogrešan put i onemogućio im sretan i ispunjen život. Tako smo dosad ustanovili sve dobrobiti koje donosi ishrana s vrlo malo ugljikohidrata, a bogata životinjskim mastima, dodavanje raznih vitamina i vitalnih nutrijenata, načine i razloge za detoksikaciju, itd. No, s obzirom na količinu novca i moći koju velike farmaceutske kompanije i druge industrije vezane za zdravstvo stječu držeći ljude u lošem zdravstvenom stanju, nije ni čudo da su mnogi od nas bolesni!”

Međutim, bez obzira je li ova neobrazovanost šire medicinske zajednice kada je jod u pitanju, rezultat obične lijenosti ili podmuklih planova, činjenica je da ćemo sada, u svjetlu ovih neprocjenjivo vrijednih informacija o jodu, moći uzeti svoje zdravlje u svoje ruke. Izbor je samo naš.


Protokol za uzimanje joda 

Treba uzimati dovoljno joda. Kao što smo spomenuli, dnevna preporučena doza koja trenutno vrijedi za jod nije ni izbliza dovoljna za sve potrebe tijela. Većina ljudi treba 12-50 mg dnevno i to kombinaciju čistog joda i kalij-jodida. Ova se količina može naći u Lugolovoj otopini, bilo u obliku tableta ili tekućine. Neki će možda trebati i manje. Pripazite, jer Lugolova otopina može imati različite koncentracije.

Započnite s jednom kapljicom Lugola poslije doručka i povećavajte za jednu kapljicu svaka 3 dana, dok ne postignete poboljšanje. Započinjanje s najnižom dozom i polagano povećavanje kako bi se izbjegle jake reakcije detoksikacije čini se kao najmudriji pristup. Izbjegavajte uzimati Lugol poslije 4 sata popodne jer vas može previše energizirati. A ako se uzima suviše kasno može izazvati nesanicu.

Uzimajte vitamine B2 (riboflavin) i B3 (niacinamid) kako biste stimulirali funkciju NADPH sistema. To će pomoći odgovarajućem metaboliziranju joda, umanjiti stvaranje štetnih auto-antitijela, te osigurati dovoljno energije u formi ATP molekula. Koliko? 100 mg B2 i 500 mg B3 dvaput dnevno.

Antioksidansi, vitamini i minerali

Uzimajte i antioksidanse kako bi se smanjila šteta od oksidativnih reakcija. Vitamin C u količini od 3-10 grama tijekom dana. 3 grama vitamina C najmanje sat vremena nakon doze Lugola, najbolje nakon 2 sata. Kod jakih reakcija detoksikacije pokrenutih jodom, ovu dozu možete ponoviti ovisno o tome kako vam crijeva toleriraju vitamin C. Nije preporučljivo uzimati vitamin C iza 4 sata popodne jer može izazvati nesanicu zbog energizirajućeg efekta.

Uzimajte magnezij 300-600 mg dnevno. Magnezij pomaže u reakcijama detoksikacije jer sudjeluje u više od 300 metaboličkih puteva u tijelu. Također snižava visoke nivoe intracelularnog kalcija koji izazivaju oksidativni stres. Najprikladnija forma magnezija je glicinat.

Uzimajte selen ili L-selenometionin 200 mikrograma dnevno. Sigurna doza je: 100-400 mcg. Selen je važan za regulaciju funkcije štitnjače i metabolizma joda. Ukoliko postoji manjak selena mogu se javiti autoimuni problemi sa štitnjačom. Selen aktivira tiroidne hormone i umanjuje neželjene efekte terapije jodom.

Zaštitite jetru. Uzimajte N-acetilcistein (NAC) 600-1200 mg dnevno, alfa lipoičnu kiselinu (200-600 mg) ili travu sikavicu poznatu još i kao gujina trava.

Pijte dovoljno vode i uzimajte nerafiniranu sol kako biste izbacili bromide. Klor je učinkovit inhibitor toksičnog broma, a nerafinirana sol je po svom sastavu natrij-klorid. Nemoguće je smanjiti nivo broma u tijelu ukoliko ne uzimate nerafiniranu sol, oko 1 do 1,5 čajne žličice dnevno. Adekvatno unošenje nerafinirane soli u tijelo također je neophodno kako bi se smanjio upalni oksidativni stres. Uzmite najmanje 1/4 čajne žličice nerafinirane soli u velikoj čaši vode odmah po ustajanju i barem dva puta dnevno. Pobrinite se da Lugol uzimate odvojeno od slane vode, najmanje 40 min do jednog sata.

Problemi s reakcijama detoksikacije i njihovo rješavanje

Simptomi intoksikacije bromom mogu se javiti čak i kod vrlo malih količina broma u ishrani. Ukoliko postoji nedostatak joda, toksičnost broma se pojačava. Nažalost, intoksikacija bromom je vrlo česta. Brom se koristi kao antibakterijsko sredstvo u bazenima i masažnim bazenima. Također je prisutan u pesticidima i nekim lijekovima. Intoksikacija bromom dovodi do raznih problema sa štitnjačom, uključujući i autoimune probleme. Naše tijelo može eliminirati brom samo ukoliko ima na raspolaganju dovoljno joda. Samo jedna kapljica Lugolove otopine pokrenut će detoksikaciju bromida koji se godinama talože u našem tijelu.

Reakcije detoksikacije

Reakcije detoksikacije bromida mogu se manifestirati na sljedeće načine:

  • titranje kapaka
  • trzanje nogu ili stopala
  • trnci u rukama i nogama
  • mračne misli
  • depresija
  • anksioznost
  • pretjerana emotivnost
  • grizlice u ustima i na jeziku
  • akne (cink ponekad može pomoći s tim problemom)
  • rane na koži
  • ispadanje kose
  • otežano razmišljanje
  • bolovi
  • osip
  • metalni okus u ustima
  • bol u sinusima
  • angiomi u obliku trešnje
  • curenje iz nosa
  • glavobolje
  • sedacija
  • letargija
  • čudan osjećaj prilikom gutanja
  • neprijatan miris kože
  • neuobičajena boja i miris urina
  • suha usta
  • spazam uretre
  • često uriniranje
  • dijareja
  • konstipacija
  • promjene u vidu
  • razdražljivost
  • pojačano lučenje sline
  • intenzivni snovi
  • hormonalne promjene
  • bol u bubrezima
  • osjetljivost dojki i tako dalje.

Da bismo ublažili ove simptome moramo piti dovoljno slane vode i uzimati navedene vitamine i minerale. Ukoliko su simptomi jaki, možete usklađivati dozu tako što prestajete uzimati jod barem 48 sati kako bi dali mogućnost tijelu i bubrezima da izluče brom. Ukoliko se simptomi detoksikacije razbuktaju nakon što povećate dozu joda, uvijek se možete vratiti na nižu dozu.

Uvijek napravite nalaze krvi i konzultirajte se s liječnikom prije nego što počnete eksperimentirati s uzimanjem joda.. Isto tako, ovaj članak ne predstavlja medicinski savjet, niti može zamijeniti vaše vlastito istraživanje kako biste stekli odgovarajuće znanje o terapiji jodom. Naš je zaključak da je znanje o jodu i njegovoj dobrobiti potisnuto. Iako je jod poznat svima, ovaj element je nepravedno potcijenjen i vrlo malo ljudi zna o njegovoj sposobnosti unaprijeđivanja ljudskog zdravlja.

Autor: Gabriela Segura

Jod i štitnjača neraskidivo su povezani

Lugolova otopina – spas od bolesti

Štitnjača.hr
Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.