Mario Marić: Studija o tome zašto nije dovoljna samo T4 terapija

Prije nekih 7-8 godina, suočen sa stalnim promjenama doze terapije kod supruge (na skoro svakoj tromjesečnoj kontroli) počeo sam tražiti na internetu šta bi mogao biti razlog za to. Nekoliko blogera i internet stranica s medicinskim iskustvom (i bez) i vlastitim problemima sa zdravljem štitne žlijezde jasno je identificiralo problem. Ustanovili su kako se liječnici pri podešavanju terapije prvenstveno oslanjaju na vrijednost TSH, umjesto na vrijednost hormona fT4!

No, ubrzo sam naišao na znanstvenu studiju koja precizno odgovara na pitanje o ispravnosti korigiranja doze terapije T4 u odnosu na TSH vrijednosti.

Riječ je o studiji pod nazivom: JE LI TSH HIPOFIZE ADEKVATAN MARKER HOMEOSTAZE TIROIDNIH HORMONA TIJEKOM TERAPIJE TIROKSINOM (EUTIROXOM/LETROXOM)?
Link: https://eje.bioscientifica.com/view/journals/eje/168/2/271.xml

Ovu znanstvenu studiju izradili su Rudolf Hoermann, John E M Midgley, Rolf Larisch, Johannes W Dietrich. Riječ je o znanstvenicima koji su već tada spadali među desetak najboljih endokrinologa i nuklearaca u Europi. Imali su iza sebe i impresivnu količinu objavljenih znanstvenih studija. Ova studija temelji se na liječničkim nalazima čak 2000 pacijenata i vrlo je kompleksna. Pokušat ću je sažeti u nekoliko rečenica. Zainteresirani imaju i mogu proučiti detalje. Danas su spomenuti autori vjerovatno među 10-20 najcjenjenijih svjetskih stručnjaka za metabolizam štitne žlijezde. Izuzetno često ih se citira, a njihove znanstvene studije navodi kao reference.

U našim zdravstvenim sustavima nije se značajno odmaknulo od TSH-ologije!


Odgovor na pitanje koje postavlja studija

Dakle, odgovor na naslov studije je da tijekom terapije T4 hormonom TSH – fT4 feedback (povratna sprega) kao i produkcija fT3 nisu odgovarajući kao što je to slučaj kod zdravih osoba. Isto tako, utvrđeno je da uspostavljanje odgovarajućeg TSH ne znači i postizanje eutiroidnog stanja. Štaviše, autori još u ono vrijeme postavljaju pitanje optimalnosti samo T4 terapije. Diskutiraju o mogućnost kombinirane terapije T4+T3. Štoviše, autori jasno utvrđuju da podešavanjem TSH u referentne okvire pod terapijom (samo) T4 uopće ne znači da će biti izbjegnuti loši klinički ishodi liječenja!

Danas sam ponovno naišao na istu ovu studiju, a u našoj FB grupi To nisam ja – to je moja Štitnjača! i dalje svakodnevno imamo ista pitanja vezana uz vrijednosti TSH. I to bez obzira je li osoba bez terapije ili pod terapijom T4. Vrlo često radi se o nedostatku fT4 nalaza, a još češće i o nedostatku onog najvažnijeg, fT3 nalaza. Isto tako, u našim zdravstvenim sustavima u ovih 7-8 godina nije se značajno odmaknulo od TSH-ologije. Na žalost!

Mario Marić

Obožava čitanje, svakodnevno učenje, DIY i švrljanje po planinama u potrazi za stećcima i starim gradovima.