Povezanost hipotireoze i reumatoidnog artritisa

Osobe s bolesnom štitnjačom imaju veći rizik razvoja reumatoidnog artritisa, autoimune bolesti koja simetrično zahvaća zglobove. Jednako tako bolesnici s reumatoidnim artritisom imaju povećan rizik za pojavu bolesti štitnjače (hipotireoza i Hashimotov tireoiditis).

Primijećeno je da uz povišenu razinu TSH raste pojavnost reumatoidnog artritisa.


Bolest štitnjače susreće se kod oko 10-12 %  odrasle opće populacije. Oko 14 % bolesnika s Hashimotovim tiroiditisom ima i neku drugu autoimunu bolest. Kod oko 15-25 % bolesnika s reumatoidnim artritisom, tijekom života razvije se bolest štitnjače. Povezanost fibromialgije i autoimune bolesti štitnjače uočena je kod 30-40 % slučajeva te se često njihovi simptomi preklapaju.

Uz hipotireozu vezan je sindrom karpalnog kanala, bolno rame, bolni vrat, opća ukočenost. Artritis u hipotireozi najčešće zahvaća koljeno, zglobove šaka i stopala bez pojave upalnog sinovitisa.

Sindrom karpalnog kanala (ili tunela) bolno je, upalno stanje koje može zahvatiti jednu ili obje šake. Manifestira se bolovima u prstima, trncima, pulsiranjem, slabošću ili ukočenošću ruke. Iako najčešće pogađa odrasle osobe i to najviše žene srednjih godina, sve je prisutniji i među tinejdžerima i mladima.

Ovome sindromu su, zbog ponavljajućih pokreta, najizloženije osobe koje puno vremena provode za računalom, zatim stolari, svirači, mehaničari, tenisači te igrači golfa. Veći rizik od sindroma prijeti i onima koji boluju od autoimunih ili kroničnih bolesti poput dijabetesa, reumatoidnog artritisa, lupusa ili imaju određene hormonske poremećaje.


Reumatoidni artritis

Primijećeno je da uz povišenu razinu TSH raste pojavnost reumatoidnog artritisa. Nadomjesnom hormonskom terapijom za štitnjaču simptomi se povlače.

Važno je rano dijagnosticirati poremećaj štitnjače u bolesnika s reumatoidnim artritisom, kako bi se liječenjem štitnjače utjecalo na smanjenje simptoma artritisa.

Liječenje se provodi svakodnevnim uzimanjem hormona štitnjače, a reumatske tegobe liječe se antireumaticima i fizikalnom terapijom. U liječenju su također korisni: vitamin B12, cink, selen i jod.

Inače, reumatoidni artritis je progresivna, multifaktorijalna  sistemna upalna bolest vezivnog tkiva koja najviše oštećuje lokomotorni sustav i najjasnije se očituje na perifernim zglobovima udova (1). Bolest je autoimuna, manifestira se sa boli, ukočenošću i oteklinama zglobova, a može imati i sustavna očitovanja. Bez liječenja, perzistentna upala dovodi do oštećenja zglobne hrskavice i deformiteta te posljedično uzrokuje trajnu invalidnost.

Prema podacima u literaturi od reumatoidnog artritisa boluje 0,5-2% odraslog stanovništva većine Europskih zemalja i Sjedinjenih Američkih Država. Žene obolijevaju češće od muškaraca 2-3:1. Prevalencija za Hrvatsku iznosi 1,5%. Važnost reumatoidnog artritisa prepoznaje se u progresivnom i dugotrajnom tijeku bolesti koji dovodi do radne nesposobnosti, invaliditeta i ovisnosti o tuđoj pomoći. A sve to ima veliko socijalno-medicinsko značenje.

Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.