Hipotireoza i Hashimoto dva su najčešća poremećaja štitnjače. Oba utječu na štitnjaču i dijele mnoge simptome što otežava razlikovanje ova dva poremećaja. Većina osoba s dijagnozom hipotireoze zapravo boluje od Hashimota. Iako je povezan s hipotireozom, Hashimotov tireoiditis je drugačija bolest štitnjače i zahtijeva drugačije liječenje. Srećom, jedno od novijih istraživanje pomoglo je liječnicima pri snalaženju u ključnim točkama kako najbolje otkriti i liječiti poremećaje štitnjače.
Hashimotov tireoiditis je autoimuna bolest u kojoj imunološki sustav uništava tkivo štitnjače i smanjuje proizvodnju hormona štitnjače, što dovodi do hipotireoze.
Hipotireoza
Hipotireoza, također poznata kao neaktivna štitnjača, je stanje u kojem štitnjača ne proizvodi dovoljno hormona štitnjače. Točni mehanizmi koji uzrokuju hipotireozu su nepoznati. No, potencijalni uzroci uključuju genetiku, pretjeranu količinu joda, trudnoću i izloženost zračenju. Simptomi se mogu razlikovati od osobe do osobe, ali često uključuju:
- umor
- dobivanje na težini
- zatvor/konstipacija
- “napuhano” lice
- suha kosa
- stanjena kosa i obrve
- usporen rad srca
- gušavost
- depresija
- smanjeno znojenje
- obilne ili neredovite mjesečnice
Simptomi hipotireoze mogu biti slični drugim medicinskim stanjima, a najbolji način za dijagnosticiranje hipotireoze je provođenje sveobuhvatnog pregleda štitnjače. Konvencionalan način liječenja hipotireoze je redovita primjena sintetskih hormona štitnja. Kako biste istinski prevladali hipotireozu, morate se pozabaviti neravnotežama koje su uzrokovale slab rad štitnjače.
Hashimoto
Hashimotov tireoiditis je, s druge strane, autoimuna bolest u kojoj imunološki sustav pogrešno napada štitnjaču. S vremenom ovaj autoimuni napad uništava tkivo štitnjače i smanjuje proizvodnju hormona štitnjače, što dovodi do hipotireoze.
Da biste razumjeli autoimunost, morate razumjeti kako to nije crno-bijelo stanje. Puno točniji opis je spektar promjena i poremećaja. Kod autoimunih stanja kao što je Hashimoto, antitijela se mogu pojaviti oko 8 godina prije pojave simptoma i dijagnoze. Do trenutka kada primjetite prve simptome, prolazili ste kroz suptilne promjene gotovo cijelo desetljeće. Drugim riječima, osjećate li simptome, najvjerojatnije ste proveli godine njegujući okruženje koje je uzrokovalo to da vaše tijelo proizvodi antitijela.
Često je jedna od prvih fizičkih manifestacija Hashimota povećana štitnjača, nazvana gušavost. Ovo stanje uzrokuje to da prednji dio vrata izgleda natečen. Ostali simptomi Hashimota uključuju:
- umor
- dobivanje na težini
- “napuhano” lice
- bolovi u mišićima i zglobovima
- ispadanje ili stanjivanje kose, lomljiva kosa
- usporen rad srca
- neredovite ili obilne menstruacije
Uzimajući u obzir sličnosti, možemo vidjeti zašto se Hashimoto često brka i miješa s hipotireozom. U stvarnosti je Hashimoto jedan od uzroka hipotireoze. Kada se sumnja na bilo koje od ovih stanja, liječnici će obično predložiti pretragu TSH, hormona koji stimulira štitnjaču. Konvencionalni liječnici obično koriste povišenu razinu TSH za dijagnosticiranje hipotireoze. No, sam TSH ne daje potpunu sliku.
Visoke razine TSH često su rezultat niske proizvodnje hormona štitnjače. Tijelo pojačano regulira TSH kako bi on signalizirao štitnjači da proizvodi više hormona štitnjače. No, kao što je već spomenuto, ovo je samo jedan od osnovnih scenarija.
Što sami možemo učiniti za svoju štitnjaču?
Funkcionalna medicina obraća se cijeloj osobi, a ne bolesti, gledajući ključne životne događaje koji prethode simptomima bolesti. Liječe se temeljni uzroci koji doprinose određenom stanju, u ovom slučaju Hashimotu i hipotireozi. Postoji puno unutarnjih i vanjskih čimbenika okoliša koji mogu pogoršati stanje štitnjače. Zbog toga se neki tretmani usredotočuju na uklanjanje patogena, otkrivanja intolerancije na hranu, rješavanje nedostataka hranjivih tvari i liječenje gastrointestinalnih problema.
Provode se visokokvalitetni funkcionalni testovi kako bi se odgovorilo na temeljne okidače koji sprječavaju normalno funkcioniranje štitnjače. Ovakvi testovi daju jasniju sliku cjelokupnog zdravlja kako bi se moglo identificirati što je točno “kvar” u tijelu i pružila temeljita dijagnoza. Nakon toga kreira se personalizirani plan liječenja specifičan za svaki pojedini slučaj kako bi se riješila neravnoteža u tijelu. Ovakav pristup omogućuje tijelu određenu sposobnost samoiscjeljenja.
