Duhovnost se obično i isključivo povezuje sa stvarima koje su iznad pojavnosti svijeta i veće od samog života. Slika koja nam prva pada na pamet kada zamišljamo duhovnu osobu, često je vizura ispijenog askete ili čedne djeve u nedefiniranom komadu isprane tkanine, s užetom umjesto pojasa i parom trošnih sandala (ako već ne mogu biti bosi). On ili ona nemaju interesa ni vremena za modu jer konstantno razmišljaju o višoj sili, mole se, meditiraju, tragaju za značenjem života, a u slobodno vrijeme – volontiraju.
Jedina prava elegancija je ona u glavi. Ako to imate, sve ostalo izvire upravo iz toga. Diana Vreeland
Odjeća i stil, s druge strane, često je nešto što mnogi poistovjećuju s materijalizmom. Za mnoge, ova vrsta “materijalizma” je u potpunom sukobu s duhovnošću i takvi će reći da je moda puka neozbiljnost, nepotrebna čak, u većoj slici života. Prevladava i stereotip kako su oni koji vole modu i trendove – plitki i površni. No, gdje smo i kako dobili tu ideju da se duhovnost i moda moraju međusobno isključivati?
Odjeća i duhovnost odavno su isprepleteni. U davna vremena, u mnogim starim kulturama, prije duhovnog obreda bilo je uobičajeno da se osoba okupa, obuče čistu, lijepu odjeću i ukrasi nakitom ili simbolima. Svećenici ili sveci bilo koje religije odavno su identificirani po određenim odjevnim predmetima ili stilovima. Zar nisu naši stari učili svoju djecu da je dio ponude Gospodinu, u nedjelju za misu, obući najbolju odjeću (nedjeljno odijelo), jer je to kao da se ide na “audijenciju kod kralja”.
Stanje uma i izgled
Zanimljivo je kako je jedan od simptoma depresije onaj kada osoba prestane brinuti o svojoj higijeni i fizičkom izgledu. I u liječenju depresije, pacijenti su ohrabreni da ulože više napora u svoj vanjski izgled.
Jer, vanjski izgled samo je odraz onog unutarnjeg. Svi smo vidjeli make-over emisije u kojima članovi obitelji ili prijatelji prijavljuju svoje voljene kako bi ih napokon tim stručnjaka i stilista – uredio. Često su to osobe koje kažu kao nemaju apsolutno nikakav interes za modu i trendove. A zatim te iste osobe pršti ponosom i zahvalnošću do kraja emisije, suznih očiju jecaju i govore o novopronađenom samopouzdanju i volji za životom… Zašto te osobe, koji su se prije emisije smijale na pomisao o uređivanju, trendovima i modi, sada pjevaju drugu pjesmu? I zašto se potpuno promijene nakon što im stilisti obuku lijepu odjeću, naprave novu frizuru i stave prikladan make-up?!
Zar biti dotjeran i uredan nije samo još jedan od načina kojim pokazujemo kako vodimo brigu o sebi?
Izraziti svoju duhovnost kroz stil
Način na koji se odijevamo utječe na način na koji mislimo, na naše raspoloženje, a time i na naše ponašanje. I samopoštovanje. Možemo pomoći usmjeriti naša srca prema esenciji, možemo pomoći usredotočiti naše misli na duhovnost. Kako? Tako da se i odijenemo na poseban način.
Ne morate baš hodati unaokolo u ritualnim haljinama svoje religije, duhovne prakse ili uvjerenja. Možete jednostavno odabrati odjeću koja vas inspirira i najbolje izražava ono što je u vama. Kada vas vide, mnogi će pomisliti: “Koja zanimljiva, sofisticirana i smirena osoba, baš nekako zrači. Želim znati što nosi u sebi – i na sebi.”
Kada kupujete odjeću, razmislite o tome što znače određene boje i teksture. Razmislite o tome kako određeni stilovi različitih kultura mogu obogatiti i istaknuti vaš stil. Ako ste inspirirani istočnjačkim filozofijama, vjerovatno ćete vrlo rado nositi i nešto od takve odjeće ili nakita.
Ne robujte trendovima
Ne biste trebali biti rob mode i trendova. Nikako! Urednost, elegancija, sofisticiranost i etika puno su važniji. Duhovna osoba će zasigurno izbjegavati kupovati odjeću i obuću korporacija koje izrabljuju radnike, nositi krzna, kožu i detalje od kože, preskupe i ekscentrične odjevne komade koji privlače previše pozornosti, odjeću i dodatke prepune dizajnerskih logotipova, kao i neprimjerenu odjeću.
Oduvijek sam vjerovao da bit mode nije samo učiniti žene ljepšima, već dati im sampouzdanje i učiniti ih sigurnijima u sebe. Yves Saint Laurent
Modu, stil i odijevanje definitivno ne treba shvaćati preozbiljno ali ona može biti i jedan od načina na koji prezentiramo sebe svijetu, bez da išta kažemo. Ona je začin, igra, oblik kreativnosti. I zanimljiv odraz naših vrijednosti, onoga tko smo i kako se osjećamo.
Pripremila: Ines Žižić
