Štitnjača i sunce – zaštita kože je ključna!

Koža zaista sve pamti i zaštita od sunca je jako važna. Koliko god voljele sunce i preplanulu put, posljedice pretjeranog izlaganja njegovim zrakama mogu ostaviti nepoželjne tragove – pigmentacijske mrlje.

Stoga bi najbolje bilo da, uoči sezone sunčanja, počnemo razmišljati o posljedicama koje može ostaviti na kožu. Dakle, nikamo bez zaštitnog faktora, sunčanih naočala, a po mogućnosti i šešira, ako je sunce uistinu jako. Najbolje je izbjegavati najtopliji dio dana, kada je sunce najjače. To je obično između podneva i tri sata. Tada bi trebalo vrijeme provoditi u hladu ili u zatvorenom, nikako na direktnom suncu. U protivnom koža će upamtiti svako oštećenje, a velika je šansa da vam se na licu pojave mrlje koje će vas estetski postarati. Lijepa koža osnova je anti agea. Istraživanja su pokazala da posebno na oprezu moramo biti i ako bolujemo od nekog poremećaja štitne žlijezde. Naravno, kao i u svakom drugom slučaju, riječ može biti i o brojnim drugim uzrocima.

U razvoju melasme veliku ulogu imaju i genetske predispozicije.

Najčešće pigmentacijske promjene koje poznajemo su sunčane pjegice, solarni lentigo te melasma ili chloasma. Melasma je zapravo poremećaj u pigmentaciji kože koji se javlja najčešće kod žena tijekom trudnoće i nakon uzimanja hormonalne terapije, bilo nadomjesne, bilo nakon kontracepcijskih pilula. Riječ je o pojavi multiplih pigmentiranih plošnih mrlja na licu, smeđe do sivkaste boje i neravnih površina s vrlo oštrom linijom razgraničenja prema normalnoj koži. Poznato je da taj problem najviše pogađa žene u reproduktivnoj dobi, a najčešći su uzročnici UV zračenje i sunce. Također, u razvoju melasme veliku ulogu imaju i genetske predispozicije.


Uzroci nastanka melasme

Melasma nastaje stimulacijom ženskih hormona, estrogena i progesterona, melanocita ili stanica koje proizvode pigment, da proizvode više pigmenta kada je koža izložena suncu. Puno su joj sklonije žene svjetlije boje kože koje žive u sunčanim predjelima, a na posebnom su udaru i pacijenti s poremećajem rada štitne žlijezde. Poznato je i da prevelika produkcija MSH melanocitnog stimulirajućeg hormona indiciranog stresom dovodi do nastanka melasme. Drugi vrlo rijetki uzorci nastanka melasme mogu biti alergijske reakcije na lijekove ili kozmetiku. Melasma suprarenalne može nastati kao simptom bolesti nadbubrežne žlijezde, uslijed jačeg pritiska ili manjih ozljeda kože.

Simptomi i dijagnoza

Ove tipične tamne hiperpigmentirane površine kože, nepravilnog oblika, nalazimo u gornjem dijelu obraza, na nosu, iznad gornje usnice i na čelu. Melasma se dijagnosticira Woodovom lampom 340-400 nm, a tako moguće ju je podijeliti na četiri tipa, ovisno o dubini na kojoj se nakuplja melanin – epidermalna (svijetlosmeđe boje), dermalna (sivkasta ili plavkasto sivkaste boje), mješoviti tip (tamnosmeđe boje, djelomično vidljiva pod Woodovim svjetlom), nedefinirana (nevidljiva pod Woodovom svjetiljkom). Najbolje izglede za liječenje ima epidermalna melasma.

Načini liječenja

Melasma je veliki medicinsko-estetski problem koji nije lako riješiti, ali danas postoje nove efikasne metode u borbi protiv nje. Nakon obavljenoga pregleda, potrebno je odrediti terapiju, a broj tretmana ovisi o tipu melasme. Posebnu pažnju treba obratiti na faktore rizika, kao što su izlaganje UV zrakama, oralne kontracepcijske terapije te hormonske nadomjesne terapije, uzimanje fotoksičnih lijekova, korištenje kozmetike i preparata koji mogu prouzročiti promjene u pigmentaciji kože. Također, nakon dijagnoze i izbora pravog tretmana, potrebno je uzeti u obzir stanje kože, eventualne prijašnje terapije i tretmane.

Danas postoje protokoli kojima se koristimo kako bismo što uspješnije riješili problem melasme ili chloasme. Preparati koji nam danas stoje na raspolaganju vrlo su dobro pripravljeni tako da su smanjene moguće nuspojave tijekom i nakon završenog tretmana. Kod površinske melasme koristimo kombinacije lokalnih preparata, dok je kod mješovitog tipa melasme potrebno kombinirati različite metode s lokalnom terapijom i kemijskim pilingom. Fizikalne metode, tj. laseri, IPL, se koriste kao alternativa nakon lokalne terapije i kemijskog pilinga.

Melasma može biti trudnička i hormonalna. Trudnička se javlja kao posljedica hormonalnih promjena, najčešće nakon trudnoće. Hormonalna nastaje pod utjecajem estrogena, raznih bolesti štitnjače, jetra ili kao idiopatska, gdje se uzrok ne može pronaći.

Lokalni tretmani

Hidrokinon

Dugo godina je predstavljao zlatni standard u tretmanu melasme. Koristi se u različitim koncentracijama, od 2 posto nadalje, a prvi rezultati mogu se vidjeti nakon otprilike 6 tjedana, iako se često pravi rezultat dobije u razdoblju od 6 mjeseci. Često se kombinira s drugim preparatima za lokalnu upotrebu.

Metimazol

Predstavlja dio preparata za oralnu terapiju bolesti štitnjače koji dovodi do posvjetljenja, tj. depigmentacije na koži, kada se koristi u topičkim pripravcima, odnosno lokalno. Pacijenti ga dobro podnose u lokalnoj upotrebi bez velikih nuspojava.

Tretinoin

Preparat koji se koristi u koncentracijama 0,05 – 0,1 posto smanjuje pigmentaciju. Često dovodi do crvenila, pilinga, peckanja i zatezanja kože. Iznimno je bitno da se tretirana koža ne izlaže suncu, te da se koriste visoki faktori zaštite u kremama. Postoje i ostali tretinoini koji se koriste u liječenju melasme – skupina preparata kao što su azelicna kiselina, kojična kiselina, azeleična kiselina, askorbinska kiselina… Potrebno je naglasiti kako se navedeni preparati često kombiniraju i tako povećavaju njihovi učinci, te se pokušavaju smanjiti nuspojave.

Kemijski piling

Kemijski piling je kontrolirana stimulacija površine kože kemijskim supstancijama i jedan je od načina tretiranja melasme. Njegova dubina ovisi o tipu koji tretiramo. Piling omogućava dublje prodiranje preparata koji izbjeljuju, kao što su kojična kiselina, azeleična kiselina… Kada pomoću kemijskog pilinga namjerno oštetimo površinski sloj kože i dermisa, dubljih dijelova kože, dolazi do eliminacije viška pigmenta tijekom procesa rekonstrukcije kože.

Duboki piling, primjerice, fenolni, zahtjeva posebni monitoring vitalnih funkcija pa se preporuje da se izvodi u bolničkim ustanovama, odnosno tamo gdje su osigurani uvjeti monitoringa. Kod ovako dubokih metoda kao i kod lasera CO2 ili dermoabrazije uvijek postoji mogućnost komplikacija na koje treba posebno obratiti pažnju.

 

Anamarija Kronast

Novinarka i urednica s petnaest godina iskustva u vodećim hrvatskim print i online medijima.

WordPress Ads