Mirta – zaboravljeno blago Mediterana koje pomaže i štitnjači

Ne jednom čuo sam kako je mirta u Dalmaciji, posve nepravedno, postala “drač”. Nema sumnje kako ovaj žilavi samonikli grm osvaja terene na kojima mnoge druge biljke nemaju hrabrosti rasti. No, zaboravili smo kako nas mirta prati od samog početka civilizacije Mediterana. Mirta je puno više od divno aromatičnih, estetskih dopadljivih sitnih zašiljenih listića i gotovo nadrealno lijepih bijelih cvjetova u neobičnom kontrapunktu zelenog i bijelog. Nekoć je značila mnogo, od lijeka, vina, pudera za djecu do začina, čak i došla do ranga svetosti. A opet, neka smilja i lavande potisnuli su prelijepu mirtu u sneni zaborav. Srećom, preko kozmetike 21. stoljeća ponovno je upoznajemo. No, trebat će još vremena da joj vratimo dostojnost koja joj pripada.

Mirta cineol jedno je od zanimljivih ulja u aromaterapiji zbog svog djelovanja na rad štitnjače.


Ljepota – od samog početka

Dođete li u Dalmaciju tijekom kasnog proljeća ili ranog ljeta, naići ćete na impresivne, zelene grmove prepune bijelih cvjetova, opojna, a opet iznimno ugodna i osvježavajućeg mirisa. To je mirta (Myrtus communis L., Myratceae), biljka tipična za cijeli Mediteran. Njezina srodnica Myrtus nivellei čak postoji u grubim uvjetima suhe klime Alžira i Čada, kao relikt nekad vlažnijeg područja koje danas nazivamo Saharom. Prije nego što je došla u modernu kozmetiku, neko vrijeme uživala je božanski status. Probirljiva Afrodita, božica ljepote, od svih je biljaka odabrala samo dvije: ružu i mirtu. Završiti u istom košu s ružom, na samom tronu Olimpa nije mali podvig, pa se toga sjetila i moderna industrija.

Židovska pisana baština čak tvrdi kako mirta posljednja drži miris mitskog raja iz kojeg smo prognani, da nas podsjeća na to što smo izgubili. Od vremena starih Židova uzeli smo i običaj da se za vjenčanje nosi mirta. U Hrvatskoj smo taj običaj izmijenili i mirtu zamijenili ružmarinom. Premda fina i ženskog roda, u simbolici i misticizmu mirta predstavlja čist muški princip (zreliji i stariji od ružmarina). Stoga je i Afrodita odabrala ljepotu kao sklad ženskog (ruža) i muškog (mirta). Možda ovaj članak potakne da, osim ružmarina, i mirta u Hrvatskoj ponovno dođe u svatove.


Praktična prije svega

Mirta je ipak bila i ostala vrlo korisna biljka. Stoljećima se uzgaja kao ukrasna biljka koja mirisom podsjeća na toplinu doma, te postoje razni ukrasni varijeteti. Od listova se spremao čaj, koji je bio lijek za sve – smirivanje probavnih tegoba, dišnih tegoba i urinarnih infekcija. Od svih upotreba, najdulje se zadržalo korištenje čaja od listova mirte za smirenje infekcija dišnog sustava. Jedna jušna žlica listova prelivenih s dva do tri decilitra kipuće vode daje aromatičan, gotovo inhalacijski miris koji olakšava disanje. Sam čaj pomalo je gorak i relativno nerazmjeran ljepoti mirisa – baš kao i u slučaju lavande. Nažalost, na tu upotrebu smo tijekom vremena zaboravili i biljku je kao suhu drogu gotovo nemoguće naći na tržištu. Šteta, jer je bije glas i da produžuje život.

Suhe listove mirte žene bi znale samljeti u fini prah i prije doba moderne industrije. Koristile su ga kao posip (puder) za bebe. Nije to bilo samo zbog mirisa. Eterično ulje ima antibakterijska i antivirusnasvojstva, a aktivne tvari iz listova djeluju kao blagi adstringensi, tvari koje stežu i pomažu zacjeljivanju kože.

Rimski specijalitet myrtidanum, vino od bobica mirte, dan-danas se proizvodi u Italiji. A nakon skorog zaborava i u Dalmaciji su ponovno počeli raditi likere od plodova mirte. Boja tih likera potječe od antocijana, koji imaju antioksidativne učinke i reguliraju probavu. Zanimljivo, na Sardiniji prave čak dva likera – od crvenih bobica se radi “Mirto Rosso”, a od svijetlih”Mirto Bianco” koji svojim mirisom i više podsjeća na mirtu. Ukusno i korisno – tako vjerojatno može samo božanska mirta.


Više lica jedne biljke

Kao aromatični grm, očito je da mirta sadrži eterično ulje. Čini se da je ono bilo u velikom fokusu istraživanja, čak više nego kemijski sastav biljke koji nije hlapiv. Bez obzira na gomilu objavljenih radova, trebalo je vremena da se u aromaterapijskoj kulturi shvati kako postoji jedna vrsta mirte. Ali da, ovisno o mjestu rasta, kemijski sastav ulja može varirati. Tu pojavu nazivamo kemotipom eteričnog ulja. Doista, mirta s Korzike daje eterično ulje plavkasto-zelene do prozirne boje, u čijem sastavu dominira spoj 1,8-cineol. Stoga se naziva mirta kemotip cineol, a katkad u francuskoj starijoj literaturi i “zelena” mirta.

Eterično ulje mirte dobiveno iz biljaka koje rastu u sjevernoj Africi, crvenkaste je do žute boje, drukčijeg mirisa i bogato je spojem mirtenil-acetatom. Naziva se mirta kemotip mirtenil-acetat, nekoć nazvano uljem “crvene” mirte. Priča oko ovih kemotipova kod mirte nije jednostavna, što i priliči jednoj mističnoj biljci. Naime, klasifikacija kemotipova dobiva se kompleksnijim izračunima od pukog promatranja kojeg spoja ima više ili manje.

Kako to u medicini već i biva, kemijski spojevi diktiraju i djelovanje. Mirta cineol, zbog veće sadržaja cineola, bolje djeluje na dišne tegobe. Kao i sva cineolom bogata ulja, poput eukaliptusa globulusa ili ravensare (ravinstare), djeluje antivirusno. Čak je objavljena i mala klinička studija koja je dokazala djelotvornost ovoga eteričnog ulja kod herpesa na usnicama (labijalni herpes). Ono je cijenjeno u kozmetici i kao anti-age ulje, ali zanimljivo, i za regulaciju pretjeranog lučenja sebuma – kod akni i masne prhuti. Mirta cineol jedno je od zanimljivih ulja u aromaterapiji zbog djelovanja na rad štitnjače, no to je posao samo za profesionalce. Kao u inat, taj je kemotip daleko skuplji od ulja mirte kemotip mirtenil acetat, koje se također povremeno koristi u kozmetici i za venske tegobe.

Za njegu masne kože, mirta kemotip cineol se, u retro stilu povratka jednostavnosti u kozmetici, koristi u uljnim smjesama, s biljnim uljima jangu (Calodendrum capense) i sjemenkama grožđa, te voskom jojobe. U pakunzima za kosu koristi se s uljima ricinusa i kokosa.

Ulje za masnu kožu (recept)

Za one koji vole sami “mućkati”, receptura za ulje za masnu kožu vrlo je jednostavna:

  • hladno prešano biljno ulje jangu – 25 mL;
  • ulje (vosak) jojobe, hladno prešano – 5 mL;
  • eterično ulje mirte kemotip cineol – 10 kapi.


Mirta se ne smije zaboraviti

Zanimljivo, eterično ulje dalmatinske mirte je kemotip mirtenil acetat, ali je ipak mirisom drukčije od sjevernoafričke mirte. Nažalost, prava je rijetkost da se destilira i tek se posljednjih deset godina to dragocjeno ulje može naći i kod domaćih proizvođača. To nam je i pouka da ne zaboravimo kako se bogatstvo države mjeri i u botaničkom naslijeđu.

Već i ako samo povremeno uživate liker od bobica mirte, umjesto nekih umjetno obojenih, nezdravih likera – za značenje jedne biljke ste napravili puno.

Autor: dr. sc.  Stribor Marković, fitoaromaterapeut

Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.