Ispadanje kose: ožiljkasta alopecija

Problemi s ispadanjem kose i bolestima vlasišta mogu biti različiti i izrazito zabrinjavajući za mnoge osobe, pa su čest razlog odlaska dermatologu. Posebni oblici alopecija nazivaju se ožiljkaste alopecije jer u vlasištu djeluju poput ožiljaka. Ožiljkaste alopecije nastaju i kod muškaraca i kod žena, u svim životnim dobima. Nisu zarazne, no vrlo često  nisu prepoznate ili su pogrešno liječene kao obično ispadanje kose ili kao androgena alopecija u muškaraca. U ovim alopecijama kosa najčešće ispada postepeno, nestaju folikuli, a normalno vlasište mijenja se u ožiljkasto tkivo. Ponekad ožiljkasta alopecija može nastati i naglo pa kosa otpadne iznenada, a vlasište se uz naglo crvenilo i svrbež mijenja prema ožiljku.

Ožiljkasta alopecija je najčešće uzrokovana rijetkim primarnim poremećajima, poput lichen planopilarisa (lichen planusa vlasišta), folliculitis decalvansa (idiopatske ožiljkavajuće alopecije povezane s pustulama i intaktnim vlasima nagomilanim u čuperke i pseudopelade Brocq (posebnog oblika ožiljkavajuće alopecije). Ostali uzroci su ozljede vlasišta koje cijele ožiljcima, zračenje, različite infekcije, sarkoidoza, autoimune bolesti poput lupus eritematodesa, maligni tumori, stanja nakon operativnih zahvata u području glave i dr.

Točan mehanizam primarnih ožiljkastih alopecija nije u potpunosti poznat. Smatra se da se autoimunim djelovanjem protiv folikula dlake, folikul uništava i zamjenjuje ožiljkastim tkivom. Ožiljci mogu bit maleni u veličini od nekoliko milimetara, do nekoliko centimetara. Vremenom se mogu povećavati i zauzimati velike dijelove vlasišta. U početku može biti vidljivo crvenilo, otečenost vlasišta uz peckanje, svrbež, bol i osjećaj neugode. Kasnije nastaju samo tvrđe ožiljkasti areali bez kose.

Primarne ožiljkaste alopecije nisu česte, ali kod pojave ožiljkastih promjena u vlasištu uvijek se mora pomisliti i na te dijagnoze. Frontalna fibrozna alopecija djeluje poput ožiljka sa smanjenom gustoćom kose u frontalnom ili frontotemporalnom dijelu vlasišta, uz gubitak obrva ili trepavica. Lichen planopilaris izgleda poput ožiljka u kosi na čijim rubovima je crvenilo i sitan osip. Pseudopelade Brocq djeluje poput zadebljanog ožiljka u kosi.

Postaviti točnu dijagnozu ožiljkastih alopecija nije lagano i zahtijeva zaista puno strpljenja od strane bolesnika i dermatologa. Vrlo je važna detaljna anamneza kako bi se utvrdilo cjelokupno stanje zdravlja i otkrilo sve druge elementa koji mogu smetati zdravlju kose. Vrlo često se rade detaljni hematološko biokemijski nalazi, stomatološki, ginekološki pregled i isključivanje eventualnih upalnih žarišta te imunološka obrada. Također je bitna i obiteljska  sklonost ispadanju kose, jer se neki problemi s vlasištem nasljeđuju dok kod nekih nije otkriven točan uzrok. U dijagnostici bolesti vlasišta pomaže i dermatoskopija kao moderna metoda koja može utvrditi stanje folikula. Vrlo često je potrebna biospija vlasišta i patohistološka analiza kako bi se vidjelo što se događa u vlasištu.

Liječenje ožiljkastih alopecija nije jednostavno. Zato je vrlo važno prije odluke o liječenju imati postavljenu dijagnozu kako se u samoj terapiji ne bi na neki način zalutalo. U lokalnoj terapiji najčešće se primjenjuju lokalni kortikosteroidi, imunomodulatori i inhibitori kalcineurina. U sistemskoj terapiji primjenjuju se antimalarici, imunosupresivi (azatioprin, metotrexat,ciklosporin), intralezijska aplikacija kortikosteroida, isotretionin, antibiotici i biološki lijekovi, kirurška terapija. Također, terapija laserom i fototerapija pokazale su se uspješnima u liječenju nekih oblika ožiljkastih alopecija.