Ivan Vuković Vuka: Od Šri Lanke do Singapura

Proslavili smo ulazak u Novu. Četiri dana kasnije – kofer je već bio spakiran. Nazdravlje vam svima, ali s prvom kišom bježim u toplije krajeve. Itekako toplije, jer takvu vlagu i vrućinu kod nas se ne može osjetiti. I bolje da ne može, jer kako bi tek tada kukali!

Ostanite mirni ako vam netko kasni, ne gestikulirajte i ne mašite rukama jer je to u kulturi Šri Lanke neprimjereno.


Šri Lanka – Suza Indije

Suza Indije drugi je naziv za Šri Lanku. Naime, granice države imaju oblik suze, a nalazi se točno ispod donje točke Indije. Oni stariji ovaj otok pamte kao Ceylon, zato bi stvarno bio grijeh ne probati cejlonski, u svijetu poznati čaj. Iako je vlaga i vrućina, domaće ga stanovništvo, kako bi se rashladili, pije stalno, tijekom cijele godine.

Izlazak s aerodroma u urbanu džunglu, pokušaj komunikacije s vozačem (koji kao ni većina stanovnika ne govori engleski). Niti govorim njihov jezik, niti mogu zapamtiti bilo koji naziv. Inače, na Šri Lanci dva su službena jezika, od kojih je jedan tamilski. Sve su ploče trojezične, jer je na svima srećom i engleski naziv.

U pokušaju konverzacije s lokalcima nastojao sam izvući nešto o njihovoj povijesti, ali izgleda da je ne znaju ili se, pak, ne razumijemo. Jedino što razumiju je njihov nacionalni sport – cricket, a Hrvatska im je nepoznanica. Ovaj put ni Šuker ni Modrić nisu pomogli. Tito je bio nesvrstani as iz rukava, ali opet ništa.


Tuk-tuk vožnja na ovom otoku veličine Irske je urnebesna. Ako se ne bojite, svakako isprobajte. Duplo je brža od, recimo, tajlandske i kambodžanske koje sam iskusio. Što je najbitnije, sat vožnje neće vas koštati ni 5 dolara. A kako bi bili što posebniji, imaju i vremensku devijaciju, pa im je vremenska zona +5:30 GMT.

Indijci su mi prije puta nahvalili kuhinju na Šri Lanci i rekli da, ako žele hranu začinjeniju od indijske, dolaze upravo ovdje. Kako nisam veliki ljubitelj ljute hrane, baš sam se razveselio… A nisam ni vegeterijanac kao većina domaćeg stankvništva, pa sam morao na prisilnu “zdravu vegeterijansko-ljutu prehranu”.


Posjetio sam više budističkih hramova nego prosječni budist, a u njima, u ovoj dosta šporkoj zemlji gdje je pseći izmet svugdje, morate hodati bosi, zbog pristojnosti. Vrijeme i točnost nisu bitni. Ostanite mirni ako vam netko kasni i slično, ne gestikulirajte i ne mašite rukama jer je to u njihovoj kulturi neprimjereno. Njih to uopće neće pogoditi, a vi ćete se samo još više iznervirati. Inače, svakako preporučujem ovu zemlju, još turistički nerazvikanu, a jako jeftinu i sigurnu.


Do Singapura preko Kuala Lumpura

Na putu za Singapore iskoristio sam mogućnost za dan predaha i skoknuo u Maleziju, u njihov glavni grad – Kuala Lumpur. Nakon što krenete s aerodroma koji izgleda kao da ste sletjeli u 2050. godinu, shvatite kako do centra ima ni više ni manje nego 70 km. Grad se oko 7, kada sam došao do centra tek budio i bio je potpuno prazan.

Našao sam najbolju poziciju za fotografiranje Petronas Towersa, grdosije od 420 metara visine. Prošlo je 9 ujutro i grad se polako počeo buditi. I ovdje je nenormalno vruće, ali izgleda kao da se jedini ja znojim. Pitam se što svi ti silni ljudi rade u jaknama? Tornjevi Petronas i Menara najbolja su mjesta za panoramu i spoznaju koliko je ovaj grad impresivno velik.

Krajnja točka – Crvena točka

Vrijeme je da polako krenem južnije, prema Singapur. Zovu ga i Crvena točka jer je teritorij ove državice okružen velikim zemljama kao što su Indonezija i Malezija. Stigavši u Singapur, raj za ljubitelje street fooda, shvatio sam kako nisu napravili park u gradu, već grad u parku… Raj je ovo ne samo za ljubitelje hrane, već i shoppingholičare. Pariz i New York po tome mu nisu ni do koljena. Prometno je savršen, discipliniran nizom mjera i infrastrukturom, uredan je i siguran. A koliko je čist zrak za jedan tako velik grad, dokaz je rublje koje se suši na balkonima, što je neobično vidjeti u svijetu.

Sve bi političare trebalo poslati u Singapur ne bi li naučili kako se voli svoja domovina. A sve turističke djelatnike trebalo bi uputiti na dodatnu edukaciju, jer samo ovaj grad ima veći profit od turizma od cijele Hrvatske. Mi imamo štandove na ulazu u Grad (Dubrovnik), iduće ljeto mogućnost da se otvori i pokoji roštilj, a oni imaju razna događanja i kulturu provođenja vremena na otvorenom. Za strance su tu trgovački centri, jer točno znaju naše boljke…

Sve naše turističke djelatnike trebalo bi uputiti na dodatnu edukaciju, jer samo Singapur ima veći profit od turizma od cijele Hrvatske.

Kad već imate nebodere oko sebe, najbolji je pogled s vrha. Tek tada vidite kako ovaj grad savršeno izgleda i isto tako savršeno funkcionira. Multikulturalan je poput indijskih i kineskih četvrti te prepun kolonijalnih zgrada i starih mjesta gdje se odvijala pomorska trgovina.

Sad sam se već naviknuo na vrućinu, a čekaju me još Vijetnam i Filipini. Nakon zimskog ljetovanja nastavit ću putovanje prema hladnijem dijelu Azije. Idemo opet u budućnost, prema gradu s najviše nebodera na svijetu, Hong Kongu te Japanu i Južnoj Koreji. A poznavajući sebe posjet granici sa Sjevernom Korejom mi zvuči odlično. Laku noć Singapore i dobro jutro VietNam!

10 razloga zašto posjetiti Šri Lanku

Ana Cvitaš: Moje putovanje na Šri Lanku

Ivan Vukovic Vuka
Ivan Vukovic Vuka

Licencirani sam turistički vodič za područje Dubrovnika. Putnik u duši koji je proputovao 120 zemalja svijeta, turistički vodič zaljubljen u fotografiju, vlasnik crnog pojasa u judu. Suvoditelj sam National Geographica i lokalni stručnjak, gostovao u raznim stranim medijima na temu filma, povijesti i fotografije. Možete me naći na: www.dubrovnik-tourist-guides.com