Ivan Vuković Vuka: Born in the USA

Kao i svake godine, mjesec studeni donosi manje zračnih linija. Zato se treba pomiriti s tim da avantura dolaska na željenu destinaciju traje cca 24 sata. Koristim provjerenu metodu trčanja preko frankfurtskog aerodroma, nekih 400 metara s preponama, kako ne bih zakasnio na avion za New York. Zatvaraju se vrata aviona i sve je spremno za polazak. Tada do izražaja dolazi moje praznovjerje. Slušalice na uši i biranje uvijek iste glazbe u avionu. Bruce Springsteen i Iron Maiden. Morate priznati da avio kompanije imaju odličan glazbeni ukus. Pratim kartu, gledam film. A vrijeme, s obzirom da nije noćni let, užasno sporo prolazi.

Kako je lijepo imati uspomene. Stvari možeš kupiti, možeš i putovanje, ali trenutke s putovanja ne možeš.


New York – na tebe je red!

Napokon New York!  Prizemljujemo se na jedan od gradskih aerodroma – JFK. Aerodrom je u Quennsu, a tetka mi živi u istom kvartu, pa je dobitna kombinacija to što neću ostati zatočen u velegradskoj gužvi New Yorka. Prolazim imigraciju kao od šale, sportska viza na 10 godina oslobađa me dodatnih maltretiranja, skeniranja i uzimanja otisaka.

Prvu stvar koju primjećujete na cesti je ona koju viđate u filmovima – žuti taxi. Ponekad mi je to jači simbol grada od Kipa slobode ili Empire State Buildinga. Osjećam puls grada. Betonska urbana džungla kojom se može hodati satima i kilometrima, s uvijek jednakim adrenalinom. Spustam se u subway i krećem na Times Square. Najturističkije mjesto u Nea Yorku i lokalni ga stanovnici izbjegavaju. U užurbani ritam treba unijeti malo naše fjake. Zato ulazim u Starbucks i ne uzimam coffee to go. Sjednem s prijateljima i ćakulam. Zaposlenici nas čudno gledaju jer rijetko vide opuštene ljude koji nigdje ne trče. I tko je uopće vidio raditi od jutra do mraka. Hvala mojim prijateljima s kojima sam upoznao sve kvartove od Bronxa do Brooklyna na strpljivosti.

Studeni u New Yorku

Studeni je stvarno studeni u NY. Grad u kojem se sigurno nećete diviti gotici i baroku u arhitekturi, ali kad uđete u pojedine muzeje provest ćete u njima cijeli dan. A onda, kao da netko povuče crtu između urbanog i prirode. Ulazite u Central Park, pluća grada. A tamo starčić prodaje zastave zemalja svijeta. Iz kurioziteta ga pitam ima li hrvatsku zastavu? Tada taj isti starčić izvadi našu zastavu i kaže kako je rođen u Rovinju. Svijet je zaista malen!

Bilo je tu neizostavnih điravanja do Jerseya, pa do East Rivera i ostalih znamenitosti. Desetak kilometara šetnje dnevno nisam ni osjetio. A svoju sam tetku, naravno, viđao rijetko. Američki san je vrsta jave. Nisi li kompetetivan, konkurencija će te pregaziti. A za sreću koriste tablete i psihijatre. Teško sam im uspio objasniti da mi za to koristimo kafane. Barem je jeftinije od psihijatra.


Miami je uvijek dobra ideja

Želim se što prije rijesiti zimske garderobe. A Miami je uvijek dobra ideja. Za sve putnike namjernike najbolji je savjet izbjeći aerodrom MIA zbog gužve i doći u Miami preko obližnjeg aerodroma Fort Lauderdale. Toplo vrijeme bez vlage. Vjetrovito. Takvo je vrijeme u studenom ovdje. Čista suprotnost newyorškom vremenu. Široke ceste, prometne gužve… Nazvao sam ga velikim selom.

Svjestan sam da ovdje, po South Beach, mogu jedino pješice. A tamo restorani i kavane. Luksuzni auti sporije prolaze ispred njih, turiraju mašinama dok gosti restorana kliću. Kao da ste u filmu Brzi i žestoki. Bolje i to nego CSI! Tjedan dana u Miamiu je proletio. Ništa spektakularno da bih si rekao kako se moram vratiti u njega. Zabava je jedina stvar koja je ovdje zagarantirana. Ali krećem u grad koji bi i to trebao nadmašiti. Viva Las Vegas!

Las Vegas – grad na steroidima

Stižem u grad na steroidima. Kad ni iz čega napravite grad zabave, vikend u Vegasu je taman dobra mjera. Duži ostanak u ovom gradu predstavlja opasnost za zdravlje. 😊 Ulazimo u hotel New York, New York. A, kao i u većini hotela u ovom gradu, da biste došli do recepcije, morate proći kroz kockarnicu. Sve je podređeno kockanju. Dok se krećemo prema sobi čujemo urlike ljudi. Veliki upitnici sve dok nismo otkrili da hotel ima roller coaster. I to ne vanjski već – unutarnji!

Ljudi koji ostavljaju goleme iznose kockajući ovdje dobivaju besplatne penthouse, apartmane i ostalo. U kockarnice se upuhuje čisti kisik kako bi igrači bili što budniji. A kad uđete u kockarnicu-hotel ne morate niti izlaziti na Strip, sve je povezano. Dok kockate, pijete besplatno. I onda se pitate zašto se Hangover snimao baš ovdje?!

Vikend je proletio. Zaljučujemo kako bi bila šteta do Los Angelesa ići avionom, pa odlučujemo autom kroz Mojave pustinju i jednim dijelom uz Route 66. Treba nam vremena da se naviknemo na to da je dozvoljeno pretjecanje automobila sa obje strane. A ako skrećete desno na semaforu to možete napraviti i dok je crveno svjetlo na semaforu, pod uvjetom da nikome ne oduzimate prednost. Još nigdje nisam vidio semafor usred kružnog toka kao u Dubrovniku.


Los Angeles – grad svjetla

Uz malo pustinjske vrućine i iznenadnog pljuska, stižemo u Kaliforniju. Grad svjetla je ispred nas – Los Angeles! Grad koji se iz centra proteže na sve strane svijeta, oko 3 sata vožnje. Razumljivo je da ga nisam uspio fotografirati. Vrijeme je za spavanje jer sam pokošen “jet lagom”. Ili ”Vegas lagom “. Nisam još utvrdio točnu dijagnozu.

Buđenje uz pogled na jedini otok, Catalina. Đir autom po kvartu. Ne mogu pobjeći od Starbucksa. Tri nonice stoje ispred mene u redu. A tada instant buđenje jer čujem korčulanski dijalekt. Uzimam muffin i bježim! Spuštam sam se na kalifornijske plaže i krenćem prema Malibuu i Santa Monici. Uvijek sam taj Malibu povezivao s Charlie Sheenom. A tko ne bi želio biti Charlie bar na jedan dan.

Ljudi su ovdje naviknuti voziti preko 100 km na posao i s posla. Zbog toga sam  preferirao ceste uz more. A na plaži i uz plažu puno aktivnosti. Ljudi trče, surfaju, igraju odbojku… Objasnili su mi da to nazivaju “kult tijela”.

A što je ovaj grad bez Hollywooda i Boulevarda? Baš lijepo izgleda na televiziji. Ali, Hollywood Boulevard je jedno od šporkijih i kičastijih mjesta koja sam posjetio. Uz, naravno, neizostavne suvenirnice s kineskom robom. Ispunio sam si želju. Našao sam zvijezdu na pločniku s imenom Chuck Norris.

Skoknuli smo i do mjesta gdje se vozi F1, Long Beach. Svi koji se tuda kreću u noćnim satima uglavnom su kriminalci, tako da nas policija instruira da ne nastavljamo dalje. A malo dalje, ispred nekog puba čujemo: “Croatia is the most beautiful country!” s čim se u potpunosti slažemo. A gospodin koji je to tvrdio je Hrvat koji živi u San Pedru. Opet je svijet malen!

Kako je lijepo imati uspomene!

Približio se dan odlaska. Kofer je spreman, a smješak na licu. Kako je lijepo imati uspomene. Stvari možeš kupiti, možeš i putovanje, ali trenutke s putovanja ne možeš. Par dana nakon povratka razvijam slike i slažem ih u foto album. Kad malo bolje razmislim, foto album je “najvrijednija stvar” koju posjedujem. A sada…planiram novo putovanje. Mexico i Cuba ne čine mi se loš izbor!

Ivan Vuković Vuka: Moja Afrika

Ivan Vuković Vuka: Mauricijus – otok raznovrsnosti

Hello Dubrovnik: Kako provesti 24 sata u Dubrovniku?

Ivan Vukovic Vuka
Ivan Vukovic Vuka

Licencirani sam turistički vodič za područje Dubrovnika. Putnik u duši koji je proputovao 120 zemalja svijeta, turistički vodič zaljubljen u fotografiju, vlasnik crnog pojasa u judu. Suvoditelj sam National Geographica i lokalni stručnjak, gostovao u raznim stranim medijima na temu filma, povijesti i fotografije. Možete me naći na: www.dubrovnik-tourist-guides.com