Šarmantne, unikatne, vesele, posebne… sve su to epiteti koji krase mladi dubrovački brend Sinjorine. Svidjele su nam se na prvu baš zbog svoje neobičnosti pa smo ih odlučili bolje upoznati. A ono što smo saznali ugodno nas je iznenadilo.
Ako posjetite Dubrovnik i poželite sa sobom ponijeti nešto unikatno i posebno, onda su to svakako Sinjorine.
Tko je Sinjorina?
Moje ime je Lucijana Margaretić i moj san oduvijek je bio biti sam svoj majstor. Imam 25 godina. Završila sam srednju školu kao fitioterapeut, pa sam upisala fakultet socijalni rad i na kraju završila 5 godina restauracije tekstila u Dubrovniku. Po raznovrsnosti mog školovanja može se vidjeti da sam se jako dugo tražila i nisam znala u što se usmjeriti i kojim putem krenuti.
Na samu pomisao rada u bolnici ili kao restaurator nisam baš bila presretna. Duboko u sebi znala sam da to nije nešto što me ispunjava no opet s druge strane nisam znala što je to što me ispunjava. Bila je to bitka u glavi koja se odvijala godinama dok odjednoom sve nije stalo za vrijeme korone. Meni je korona otvorila mnoga vrata i pomogla mi da pronađem sebe u potpunosti.
Stvaranje lika žene
Uvijek sam voljela crtati, ali nekako sam i to odbacivala od sebe. Crtala sam realne portrete i sl. Koji očito nisu bili moj poziv. Nisam realista u stvarnom životu pa me valjda zato nije privukao ni realizam u slikarstvu.
Počelo je sa stvaranjem lika, od očiju do usana pa sve do oblika lica i tijela. I malo po malo uspjela sam izgraditi nešto mome srcu drago. Zapravo sve što slikam dolazi iz mene same i prikazuje mene i moje viđenje na svijet i okolinu.
Sinjorine su pomalo lijene što je preslik mene ovih silnih godina. Dugi vratovi, iskrivljene dojke, tijelo koje nije idealno pokazuje moje mišljenje o nama ženama. Nismo idealne, pa što?! Savršene smo na svoj način i time se trebamo ponositi, a ne svakodnevno u ogledalu tražiti mane.
Unikatan suvenir i trajna uspomena
Živim u Dubrovniku stoga sinjorine možete vidjeti i uz naš Grad. On nekako daje poseban štih i ljepotu.
Sinjorine će bit svuda ja Vam govorim, jer već jesu. Imam viziju da će svaka sinjorina iz grada pronaći sebi sličnu i ponosnije hodati svijetom bez nelagode „jeli mi se sad noge mlitavo tresu dok hodam“. Zašto to govorim? Zato što moje sinjorine imaju želju biti na majicama, torbama i dr. Ono gdje ih trenutno možete naći su papir, platno i šalice.
Šalice su ručno izrađuje moja majka Nataše koja je isto tako jedna kreativna duša i nekako smo se našle. Pa tko iz nje ne bi popio kavu ili čaj kada su vesele, posebne i pune boja.
Vole Vas Sinjorine!
