Kako je Orašar postao dio blagdanske tradicije

Lampice, kuglice, borovi, zvjezdice već su tradicionalno dio blagdana. No, posljednjih nekoliko godina možemo primijetiti novu figuricu koja je preplavila izloge trgovina, ulice i trgove, a sigurni smo da se ušuljao i u vaše domove, krasi vaša božićna drvca ili ponosno stoji kao ukras na vašoj polici. Pogađate? Riječ je o Orašaru.

Šareni drveni pomagač

Figure orašara potječu iz kasnog 17. stoljeća. Nastale su u Njemačkoj, točnije na prostoru Rudne gore. Jedna od priča o nastanku i stvaranju figura zasluge pripisuje obrtniku iz Seiffena. Jednom davno jedan zemljoposjednik ponudio je nagradu onome koji će mu pomoći da na jednostavan način otvori nabrane orahe. Lokalni stolar predložio je da ih otvori pilom. Vojnik mu je savjetovao da ih gađa mecima. Naposlijetku, lutkar mu je donio prekrasnu drvenu lutku obojanu jarkim bojama, s jakom čeljusti s metalnim oprugama za otvaranje oraha. Zemljoposjednik je bio oduševljen! Ne samo da je s lakoćom otvarao orahe, nego je i lutka bila prekrasna i besprijekorno izrađena. Nagradio je lutkara darovavši mu radionicu. Tako je Friedrich Wilhelm Füchtner postao poznat kao “otac figure orašara”.

Povijest Orašara

Najpoznatiji orašari dolaze iz Sonneberga iz njemačke pokrajine Tiringije te iz Erzgebirgea – Rudogorja, na granici s Češkom. Na ovom su području ljudi zarađivali rudarstvom, no s propašću ove industrije, rudari su počeli izrađivati igračke i božićne figurice koje su se prodavale na božićnim sajmovima diljem Njemačke. Kvalitetni, „pravi“ orašari izrađivali su se od čak 130 pažljivo sastavljenih dijelova. Originalni orašari imali su dovoljno jaku čeljust da razbiju ljusku oraha. Današnji imaju dekorativnu zadaću i mogu, eventualno, razbiti ljusku kikirikija.

Prosječna ručno izrađena figura orašara sastavljena je od oko 60 zasebnih komada.

Kako je rasla potražnja, tako je započinjala i masovna proizvodnja figura. Dekorativne figure orašara postale su popularne izvan Europe nakon Drugog svjetskog rata, kada su brojni američki vojnici koji su bili stacionirani u Njemačkoj, pri povratku u Sjedinjene Američke Države sa sobom donosili figure orašara kao suvenir zbog vješte izrade, jarkih boja te simbolike i topline koju donose u dom.

Steinbach orašari

Obitelj Steinbach, koja održava tradiciju izrade orašara preko 250 godina, odigrala je važnu ulogu u širenju njihove popularnosti. U početku su svi izgledali vrlo slično – vojnici, vitezovi, kraljevi. Gospodin Steinbach odlučio je, uz orašare nalik likovima iz folklora, izrađivati i one nalik poznatim svjetskim vođama i zanimanjima. Nastavio je proizvodnju u ograničenim izdanjima pa je orašar u obliku kralja Ludwiga II proizveden u samo 3000 primjeraka. Ovaj marketinški plan, izrada ograničenih specijalnih izdanja, navela je kolekcionare da ih što prije kupe, a skupljanje orašara postao je hobi za mnoge koji su cijenili ručno izrađene i obojane figure.

Simbol sreće koji tjera zle duhove

U njemačkoj tradiciji figura orašara je simbol sreće koja tjera zle duhove. Gotovo svi orašari koji su nastali prije prve polovice 20. stoljeća su funkcionalni, dok velik dio modernih orašara ima samo dekorativnu svrhu, odnosno nemaju mogućnost da se njima drobe orasi. Orašari su također dio njemačkog folklora, te služe kao zaštitnici kuće u kojoj se nalaze.

Baletno uprizorenje Orašara

Velika popularizacija orašara dolazi zbog baleta Orašar kojeg je skladao Petar Iljič Čajkovski. Balet je nastao kao adaptacija priče Orašar i kralj miševa koju je napisao poznati njemački pisac E. T. A. Hoffmann. Balet se počeo izvoditi sredinom 20. stoljeća u Sjedinjenim Američkim Državama gdje je postao najgledanija izvedba u vrijeme božićnih praznika. To je pomoglo da figure orašara postanu božićna dekoracija i prepoznatljiv božićni ukras cijele zapadne kulture.

No, prisjetimo se zapravo prave priče o orašaru…

ORAŠAR I KRALJ MIŠEVA

Teško je zamisliti Božić bez te priče čija se radnja odvija na Badnju noć. Njemačka legenda tvrdi da Orašar donosi sigurnost i sreću obitelji u kući u kojoj se nalazi. Djevojčice Lusie i Marie i njihov brat Fritz uzbuđeno su čekali božićne poklone, a posebno one tajanstvenog kuma Drosselmeiera. Ovog Božića između ostalih darova njegov dar bio je drveni orašar.

Djeca su se jako razveselila drvenom lutku koji je krckao orahe, no maleni Fritz stavljao je u njega najtvrđe i najveće orahe te ga je u jednom trenutku slomio. Marie se odmah sažalila i uzela lutka za sebe.

Te večeri, kada je krenula u krevet, Marie je začula neobične zvukove a posebno joj je pozornost privukao veliki sat na čijem je vrhu vidjela veliku pozlaćenu sovu koja širi svoja krila i prekriva kazaljke. Marie shvati da na vrhu sata sjedi kum Drosselmeier i u tom trenu cijelu sobu ispuni topot tisuća mišjih nožica sa sedmoglavim okrunjenim mišem na čelu. Miševi krenu prema vitrini s igračkama u koju je Marie spremila Orašara  no tada i on oživi.

U sobi se odvije veliki boj s miševima na jednoj i igračkama pod vodstvom Orašara na drugoj strani. U jednome trenu Marie se onesvijestila te se budi u svom krevetu a u posjet joj dolazi kum Drosselmeier i priča priču o kneginjici Pirlipat, vještici Ratildi i dvorskom uraru. Saznavši da je Orašar zapravo začarani dječak Marie poželi razbiti čaroliju. I tako Marie pomogne Orašaru poraziti sedmoglavog kralja miševa a Orašar ju povede u zemlju vile Šećera. Na kraju Marie razbije čaroliju izjavivši Orašaru ljubav i time ga pretvorivši u pravog dječaka.

 

Štitnjača.hr
Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.