Put me nekako nanio u pojedine zagrebačke restorane. Ništa to nije bilo fancy, malo sam se družila s prijateljima. Nisu to bili ni oni restorani poznati zbog političke elite ili sličnog već, ‘kako bi se ono reklo’ pristupačni svakom džepu. No, je li baš bilo tako?
Dvjesto kuna po glavi došla nas je večera u jednom restoranu, no realno, ako se podsjetimo na to što smo za to dobili, malo je za reći da smo preplatili naše druženje. Složili smo se ipak kako ‘ne izlazimo često i da to i nije nešto puno na hrpetinu nas koji smo tamo bili’, no…
Bilo jednom…
Moja baka vam je bila prava umjetnica kad je o pitama riječ. To kako je njezino tijesto veličine plahte letjelo u zrak, i onaj miris svježine, dan danas mi dođe u misli. Pišem to jer sam u jednom trenu svog života dobila odličnu ideju i predložila: “A zašto ti, bako, ne bi prodavala te pite, nema ti toga u Zagrebu?!” Njoj je to bilo vrlo zabavno jer nije mogla ni zamisliti da bi netko, itko, platio za “hranu za siromašne”, kako ju je ona zvala. Uz legendarnu uzrečicu u kojoj se spominju bubrezi i ono drugo pa da sad baš, jel, ne idemo u detalje…
Nekoliko godina kasnije nje nema, a njena unuka zna i preplatiti “hranu za siromašne”. Ona to ne bi odobrila. Jedino za što bi bila dala novce bila je janjetina. Ali o tome nekom drugom prilikom. Da se razumijemo – ovo nije kukanje zbog svjetske krize i priče ‘nemam para svi me pljačkaju’. Ja sam prva koja je oduševljena gastronomskom ponudom u glavnom gradu Hrvatske. Ovo je samo mali podsjetnik na to kako, složit ćete se, nije normalno da hamburger košta između 60 i 100 kuna ili da pitu plaćamo 50. Ipak se radi o pljeskavici u pecivu i 2 krumpira u korama od brašna i vode.
Nakon svega mogu samo zaključiti: ako sam ikada željela otvoriti restoran, sada sam sigurna da bi moj vjerojatno propao jer ne razumijem tu tržišnu ‘spiku’. Tako da ću do daljnjeg ostati vjerna druženjima kod kuće. Nekako mi je finije i jeftinije. Pa dragi prijatelji navratite kod mene doma, ‘skuvat ću vam paštašutu’.
Najbolja i nepogrešiva – paštašuta
Gennaro Contaldo poznati talijanski kuhar, učitelj Jamiea Olivera zasigurno je jedan od kraljeva tjestenina. Na YouTubeu može se naći hrpa njegovih uradaka i pojašnjenja. Tako i onaj kako napraviti dobru tjesteninu. On je radi samo od brašna i jaja i objašnjava na koji se način miješa.
https://www.youtube.com/watch?v=ESz55eORW44
Tjestenina (4 osobe):
150 g glatkog brašna
50 g integralnog brašna
2 jaja
1 žlica maslinovog ulja
Najprije se brašno i jaja miješaju žlicom, a potom rukom. Ako ste početnik u izradi tjestenine preporučam i žlicu maslinovog ulja jer onda sve ide lakše. Kada se dobije glatko tijesto, pustiti da odmori zamotano u prozirnoj foliji. Tjesteninu potom izrezati kroz mašinu ili, ako nemate, rukom.
Kada u Dalmaciji jedem paštašutu, meso nikada nije mljeveno. Uvijek su to narezani mali komadići junetine u umaku. Ova s mljevenim mesom je zapravo svojevrsna prevara. Ali u stisci s vremenom i puno brža varijanta.
Sastojci za “šug”
300 g mljevene junetine
1 srednja glavica luka – narezati na sitne komadiće
2 režnja češnjaka
2 srednje velike mrkve – narezati na kockice
korijen celera oko cca 10 g – narezati na kockice
prstohvat svježeg peršina
300 g narezane rajčice (može iz konzerve)
1 dcl crnog vina
sol, papar, crvena paprika mljevena
Na ulju izdinstati luk, dodati protisnuti češnjak, zatim narezanu mrkvu i celer na kockice. Miješati 10 – 12 minuta dok ne omekša. Dodati meso, posoliti, popapriti, staviti žličicu mljevene paprike i pustiti 15-ak minuta uz povremeno miješanje i podlijevanje crnim vinom. Kad je meso izdinstano, dodati rajčicu i peršin. Pirjati potom još 15-ak minuta. Poslužiti s tjesteninom.
Ako ste se prihvatili ove domaće tjestenine evo jedan savjet: u vruću posoljenu vodu ubacite tjesteninu koja će biti gotova doslovno u minuti. Pomiješajte je s umakom i poslužite s parmezanom, po želji.
Dobar tek!
Mirisi djetinjstva uz prefini Ratatouille
