Komad zemlje, komad neba, zrake sunca, oblake kišne i snena jutra puna tišine i jednostavnosti. Ruku koju vam pružaju oni koje volite i cijenite, onda kad je najteže i onda kad je najljepše. Osmijehe razvučene od jutra do sutra, radost koja prožima cijelo biće, ni sa čim izazvana. Kišne kapi kao nagovještaj da je vrijeme da se pobrinete za sebe, napravite mini inventuru na skladištu duše, učinite da se osjećate jačima i boljima.
Životinje, da vam uljepšavaju dane, pokažu što znači biti odgovoran i brinuti o nekome. Isto tako i djecu. Onu malenu, veselu i prpošnu, koja će svakim novim danom brisati tuge i brige s lica, a unositi samo dobro. Cvrkut ptica, šum i miris mora barem jednom godišnje. Pustiti dušu na ispašu, pustiti da predahne i od tijela se odvoji, kako bi iznova egzistirali deset puta lakši i bolji.
Šačicu pametnih i zanimljivih osoba i razgovora, onih koji će u vama buditi želju za preobrazbom, usaditi vam nadu i natjerati vas da progledate. Poneke osobe s kojima će dokolica i rutina biti nešto sasvim izvanredno, ultra zabavno i poučno.
Sve što vam treba pretežno nosite u sebi, samo se ponekad narušeni stresnim okolnostima u životu, zaboravite prisjetiti da to posjedujete.
Strast
Strast. Strast za životom, strast prema poslu koji želite obavljati, strast prema drugim ljudima, emocijama. Emocije, velike i male, teške i lako probavljive, one koje ostanu utisnute u nas kao pečat ili one koje nas tek ovlaš dodirnu kao povjetarac. U svim oblicima, u svim prilikama, uvijek emocije. One kojih se ne sramimo i koje nas tjeraju da život istinski živimo.
Izbjegavanje nametnutih normi, očekivanja drugih ljudi da budete ono što oni žele da budete. Jer, zaboravljate putem da trebate biti samo ono što vi odaberete. Ne ono što se očekuje od vas. Imate kompletnu slobodu pustiti mašti na volju, odrediti sebe po svojim linijama i zacrtat sami svoje granice. Ili ostaviti neograničen prostor između snova i jave, mogućeg i nemogućeg.
Otkriti tko ste i što ste, prigrliti i crne i bijele dane, zavoljeti sve svoje mane i rane…
Sve što vam treba pretežno nosite u sebi, samo se ponekad narušeni stresnim okolnostima u životu, zaboravite prisjetiti da to posjedujete. Zaboravljate živjeti sebe, živjeti tako da ćete dijeliti svoju sreću i ne tražiti je ondje gdje ne postoji.
Ostalo, ono materijalno, što nam je potrebno kako bismo ostvarili poneke zacrtane ciljeve, doći će putem, neizbježno. Jer vi ste energiju usmjerili prema sebi i dijeljenju svega što jeste s drugima, nesebično, vedro i poletno.
Sve što zaista trebate znate da imate i možete imati, ako se samo usudite zagrebati ispod površine. Otkriti tko ste i što ste, prigrliti i crne i bijele dane, zavoljeti sve svoje mane i rane.
Usudite se koračati hrabro, glave uperene prema zvijezdama, sanjati svoje snove, ježiti se od pomisli koliko je život uistinu lijep, cijeniti svaki trenutak koji se životom zove.
