Napadi panike – samopomoć

Kao moderatorica FB grupe To nisam ja to je moja Štitnjača!, primjećujem da se poveći broj vas u nekom periodu evolucije svoje bolesti susreće s jednom od onih najtežih nuspojava oboljenja štitnjače – napadima panike. Uvriježeno je mišljenje da se napadi panike javljaju u hipertireozi. E, pa, moram vas razočarati. Nije uvijek tako. U svojoj sam se četverogodišnjoj “karijeri” s hipotireozom i Hashimotom s ovim simptomom susretala baš u periodima najteže hipotireoze. Ono na što vas stalno upozoravamo jest da neoptimalni tiroidni hormoni stvaraju neželjene simptome, bili oni s prefiksom hiper ili hipo.
~
Već sam ranije čitala iskustva s paničnim napadima mojih djevojaka iz FB grupe To nisam ja – to je moja Štitnjača! Ali, iskreno govoreći, uvijek sam mislila da pomalo pretjeruju.
~

Moja prva panika

Ispričat ću vam svoje prvo iskustvo s napadom panike. Bilo je to u svibnju 2018. Probudila sam se usred noći i osjetila lupanje srca koje je podsjećalo na ono kada istrčite kilometarski maraton. Odmah sam se primila za zapešće i izmjerila 160 otkucaja srca u minuti. Kako me počeo hvatati napad panike, ova brojka 160 ga je samo ubrzala. Počela sam ostajati bez zraka i gušiti se. Uvlačila sam zrak punim plućima, ali se činilo da zrak uopće ne ulazi. Ubrzo sam osjetila slabost u nogama i drhtavicu. Pokušala sam stvar popraviti umivanjem hladnom vodom, budući da me sve ovo podsjećalo na napade hipoglikemije s kojima imam iskustva od ranog djetinjstva. Kako ni umivanje nije pomoglo, pokušala sam si pomoći hladnim tušem. Pogađate, nije pomoglo.
~
Drhtavica se pojačavala, slabost u nogama postajala sve jača, a onda se pojavio strah. Onaj iskonski koji osjećate kad se gušite. Mislim da se taj strah dodatno pojačava kad sve to činite u 4 sata ujutro, trudeći se da ne probudite ukućane koji vam ionako ne mogu pomoći, ali ih barem pošteđujete prizora. Nakon otprilike 45minutnog napada panike, uspijeva mi se malo sabrati. Osvijestila sam si da sam u prostoriji s aposlutno dovoljno kisika, uz otvoren prozor. Nisam progutala ništa što bi izazvalo gušenje. Imam zdrava pluća. Mogu normalno disati. Kad sve to razumski pojmite, pojavi se ono pitanje “ali, zašto mi se onda ovo događa?”
Prvo što morate učiniti jest izvaditi krv. Ono što vas prvenstveno zanima je KKS (kompletna krvna slika).
Već sam ranije čitala iskustva s paničnim napadima mojih djevojaka iz FB grupe To nisam ja – to je moja Štitnjača!, ali, iskreno govoreći, uvijek sam mislila da pomalo pretjeruju. Tada, kad se to prvi put dogodilo i meni, sjetila sam se svega što su pisale. Vjerujte mi kad kažem da nitko od nas ne pretjeruje kad opisuje simptome paničnih ataka. Možda ste imali sreću doživjeti samo one blaže, ali iz osobnog iskustva, bilo je onih napada panike kad sam pomislila napisati oproštajno pismo misleći da umirem.
~

Kako si (samo)pomoći?

Prevencija

Ako pratite našu FB grupu, sigurno ste naišli na datoteke moje drage prijateljice i suradnice Marine Tibold. Vitamini, minerali … Jednom rječju- SUPLEMENTI!!! Ovaj dio volim nazvati PREVENCIJOM.
~
S obzirom da sam ja iz ove, kako je volim zvati, “hipo/Hashimoto sekte”, moji se savjeti odnose konkretno na vas, hipo/Hashimotovci! Prvo što morate učiniti jest izvaditi krv. Ono što vas prvenstveno zanima je KKS. Provjerite svoj vitaminsko-mineralni status. B12, folna kiselina, D3, natrij, kalij, magnezij, selen. Ruku na srce, ja sam sve navedeno počela suplementirati bez prethodne provjere krvne slike, jer sam znala da sam u deficitu. Svi mi “hipovci” jesmo. Sljedeće na redu za kontrolu je feritin, crp, uibc, tibc, hemoglobin, hematokrit i željezo. Uvijek kontrolirajte stanje željeza. Tek kada se uvjerite da je sve gore navedeno uredno, obratite se za pomoć psihijatru.
~

Liječenje

Sada prelazimo na sljedeći korak. Onaj koji zovem LIJEČENJEM.

To je bio moj sljedeći potez. Psihijatar. Iskušali smo četiri vrste antidepresiva u kombinaciji s anksioliticima i lijekovima za spavanje. S obzirom da sam imala sreću dopasti liječniku koji i sam ima iskustva s ovakvim poteškoćama, dobro je razumio moj problem. Moji su se napadi panike pojavljivali isključivo noću, zbog čega sam razvila poremećaj spavanja. Trudila sam se što više vremena spavati danju, a što manje noću. To je bio moj sustav obrane od napada panike. U skladu s tim, moj mi je psihijatar ordinirao Dormicum, 15mg. Pila sam ga svaku noć punih 6 mjeseci. S vremenom sam postajala imuna na lijek pa se vrijeme djelovanja počelo skraćivati s 12 na 10, zatim na 8 sati pa je konačno došlo i na 6. Vrijeme odvikavanja od lijeka mi je liječnik opisao kao jako teško, ali uistinu nisam osjetila ništa. Nisam imala tzv. rebound sindrom odvikavanja. Moje su nuspojave bile jedno veliko ništa.
~
S obzirom da je lijek za spavanje koji sam koristila za spavanje vrlo snažan i lako se razvija ovisnost, želim vam osvijestiti koliko je uz dobrog liječnika lako prevazići i ova teška stanja koja nosi naša bolest. Ne obazirite se na malograđanštinu i društvene stigme zbog odlaska psihijatru. Nikada si ne postavljajte pitanje kako da opet budete osoba koja ste bili prije bolesti. Zapitajte se kakva ćete osoba biti odsad. Kukavica koja se boji uhvatiti u koštac sa svojom bolesti ili junak koji je svoju bolest pogledao u oči i nasmiješio joj se? Odluka je na vama.
~
~
Adriana Vulić
Adriana Vulić

Adriana Vulić, 24 godine. Osijek. Magistra kulturologije i knjižničarstva. Studentica kulturalnog menadžmenta. Ljubiteljica knjige, filma i kave. www.facebook.com/adriana.vulich