“Hygge” na hrvatski način

Kada sam pročitala Hygge – Danski recept za sretan život, počela sam razmišljati o ritualima koji bi nam život trebali učiniti ljepšim, ugodnijim i toplijim. Što sam više držala tu toplu knjižnicu u ruci čije čitanje već stvara ugođaj pravog hyggea, razmišljanje me odvelo daleko od Danske i zaustavilo ovdje, u našoj Hrvatskoj. Počela sam razmišljati bismo li i mi, Hrvati, mogli usvojiti hygge način života.

Osim virtualne stvarnosti facebooka, instagrama i inih virtualnih družionica na kojima sve češće uočavam fotografije koje na neki način odišu hyggejem – šalice toplog čaja okružene vunenim rukavicama, čisti radni stolovi na kojima odmaraju knjige okružene tulipanima, tanjur s kolačićima i kavom na nemarno razbacanoj bijeloj plahti na krevetu, znamo li mi zaista uživati u vizualnosti koju stvaramo i kojom se predstavljamo drugima? Je li to uistinu naš način života, ili se izvan okvira tih slika zapravo kriju naši pravi rituali, naš pravi život?

Zamislila sam se pred nekoliko danskih ritualnih zakona i pokušala ih uklopiti u našu stvarnost.

Pristutnost – budite ovdje, sada. Isključite telefone.

Dok Danci očigledno uživaju u zajedništvu, razgovoru i prisutnosti u trenutku, pretpostavljam da četvero od šestero ljudi u ekipi ne skrola po facebooku dok provode zajedničku večer. A što je s nama? Ionako se rijetko družimo, a i onda kada se uspijemo nekako okupiti, mobiteli svijetle poput neonskih reklama na stolu, moramo provjeriti newsfeed svakih 10 minuta i umjesto da uživamo u toplini zajedničkog vremena pokušavamo se sakriti iza svjetlećih zaslona ne dozvoljavajući nikome da nam se dovoljno približi, odstranjujući svaku mogućnost stvaranja međusobne prisnosti.

Poruke koje odašiljemo svojim govorom tijela dobile su novi entry – skrolanje pametnim telefonom. Poruka? Tu sam, ali zapravo nisam. Ne približavaj se previše i ne ulazi u privatni prostor između mene i mog telefona! I nije baš neki hygge!

Sklad – nije riječ o nadmetanju. Već nam se sviđate. Nema potrebe razmetati se svojim postignućima.

Ono što u našim druženjima uočavam više od međusobnog nadmetanja jest njegovanje nekog čudnovatog bondinga – neprestano kukanje i dijeljenje vlastitih nezadovoljstava za koja mislimo da nas nekom čarolijom spajaju. Visoki stupanj nezadovoljstva kao da nas je istrenirao da se neprestano žalimo. I iako možda trenutno ni nemamo neki konkretan razlog, na sve na što se naš sugovornik požali, mi solidarno pristanemo biti ravnopravnim sudionikom.

Ne moramo se čak žaliti niti na privatne probleme. Možemo razgovarati o lošoj situaciji u zemlji ili se dotaknuti neke osobe (po prirodi stvari odsutnoj na druženju) po kojoj ćemo verbalno mlatiti satima. Jednostavno osjećamo da smo solidarni ako pristanemo sudjelovati u onoj da nam je svima loše. Onaj koji se ne uklapa u takvu vrstu razgovora, odmah iskače sa svojim avangardnim i napuhanim stavom. Jer, tko je sad taj kojemu je dobro, dok je svima nama loše? Taj je definitivno tema za drugi susret, nadajući se da ga na njemu neće biti.

Spajaju nas razgovori o nezadovoljstvu na poslu, o lošim kolegama, još lošijim šefovima, manjku novaca, vremena, zdravlja i svega za što se možemo dosjetiti da bi moglo biti loše. Kimanje glavom u znaku dubokog razumijevanja u nama stvara osjećaj potpunog hyggea i topline druženja.

Sve dok ne sjednemo u auto. A onda tek nastupa pravi hygge:  jesi vidio kakva je njima situacija? Nama je još dobro. Ne znam kako to izdržavaju! Trebamo biti sretni što nam je ovako kako je! Ne daj Bože da nam se dogodi što i njima! Utješeni gorom situacijom kod drugih, spokojno odlazimo kući veseleći se novom susretu.

Više od svakog nadmetanja koje Danci ne vole, Hrvati uživaju slušati o tuđim nevoljama. Tek nakratko se s njima solidariziraju kako bi na koncu osjetili zadovoljstvo što postoje oni kojima je i gore nego njima. Konzumiraju to poput slow fooda, strpljivo i s pravom dozom apetita i skrivene pohlepe.

Primirje – bez drame! O politici ćemo neki drugi dan!

Zamislite Dance koji se sastanu, okupe se oko vatrice držeći čaj rukama omotanim onim istim vunenim rukavicama koje viđate na Facebooku i Instagramu kako spokojno pregovaraju o namirnicama koje su donijeli kako bi tu večer zajedno napravili nekoliko vrsta džemova od različitog voća. Ljudi to valjda zaista tamo rade! Možete li to zamisliti? I još da se ne dotaknu teških tema, a kamoli politike. Neće politika u njihovu kuću dok se radi džem i ispijaju mirisni čajevi.

A mi? Okupljeni oko roštilja, bolje reći rastavljeni od roštilja koji nam služi kao tampon zona između onih koji vrteći meso žustro polemiziraju o politici i onih koji pripremajući salatu od pomidora, krastavaca i paprike slabašnim glasom pokušavaju intervenirati na smirivanje potencijalnih sukoba oko roštiljske vatre. Tek nakratko, spašava nas blaženstvo ćevapa i pljeskavica u kojem pohlepno uživaju skoro zaraćene strane. Rezači salate tek nakratko odahnu u  ovom neprocjenjivom hygge trenutku koji traje koliko i zadnji ćevap u zdjeli.

Spasi nas na kraju ono što nas sve više rastavlja. One neonske reklame na stolu koje su uhvatile bezbroj fotografija s nadopisanim čarobnim hashtagovima na profilima naših društvenih mreža.

Fotografije koje su nekada služile kao uspomene koje ćemo prelistavati u svojim domovima mameći nam osmjeh na lice, danas služe kako bismo dokumentirali svaki naš susret, pokušavajući izazvati zavist kod drugih. Na kraju, ostaje samo priznanje samom sebi koliko smo osjetili taj hashtag koji stoji iznad naše fotografije. I je li bitnija istina onoga koji ga gleda ili onoga koji ga je proživio.

I nije li možda vrijeme da spremimo mobitel u torbu i uz smijeh zamiješamo taj džem u zdjeli? Dozvolimo druženjima da nas napokon počnu spajati, a ne razdvajati?

Nije li vrijeme da ubacimo malo hyggea u svoj život? Barem polovicu od onoga koji vrijedno gradimo na svom facebook profilu!

 

Život nisi dobio da se s njime pomiriš, nego da ga proživiš

Kada svijet ugasi svjetlo, sjediš li u mraku?

Stišće li i tebe malo taj „od 9 do 5“ stil života?

Jana Krišković Baždarić

"Vlastite misli i zapažanja obično su joj bili najbolje društvo." Jane Austen

WordPress Ads