Život se može uporediti sa shoppingom. Znam, pomalo blesavo zvuči. Ali, evo primjer. Započneš kupovinu s namjerom da ćeš pronaći ono što ti trenutačno treba. Imaš jasnu zamisao haljine: njenog kroja, materijala, dužine i boje. Potrošiš mnogo vremena tražeći je, ali bezuspješno. I dok si u potrazi za savršenim komadom odjeće, usput ti pažnju odvlače cipele i bluza. Bluza je ugodnog materijala i jednostavnog kroja i iako sličnih imaš pun ormar nekako ti je neodoljiva i moraš je kupiti. Potpuno iznenada nailaziš na torbu, savršenu uz cipele. Znaš kako namjerna i isplanirana potraga za kombinacijom cipele-torba vrlo često može biti nemoguća misija i zbog toga taj trenutak podudarnosti ne želiš propustiti i zadnje pare trošiš na tu torbu.
Ipak, kupovinu završiš vidno umorna i razočarana jer nisi našla haljinu kakvu želiš. Stvari koje si kupila gledaš ravnodušno osjećajući grižnju savjesti, misleći: „Uzalud sam potošila novac na sve ovo što mi ionako ne treba.“
Sve što nam se nađe na putu, a što smatramo nepotrebnim ili čak bolnim, zapravo nismo ni mogli zaobići, jer to je ono što nam je zaista trebalo.
Životna metafora
Zaista, tko bi rekao da shopping kao površna i razonodi srodna aktivnost može biti adekvatna metafora života. Skloni smo si postavljati ciljeve koji se ponekad ne ostvare, barem ne u obliku kakvom smo zamišljali. U tom nastojanju, pronađemo mnogo toga što smo nekada davno željeli, a na što smo potpuno zaboravili. Kroz odvijanje situacije mimo našeg plana ili očekivanja pronalazimo izgubljene predmete, ljude, ali i osjećaje. U fokus nam ulaze stvari koje nam nisu bile ni na kraj pameti. Sasvim očekivano, iznenadimo se jer saznamo ono što ranije nismo znali, bilo da se radi o nama ili o drugima. I zamršeno klupko se odmota, iako se činilo nemogućim.
Neostvaren cilj nije znak da je sav trud bio uzalud. Kad prihvatiš da možda nikad nećeš naći haljinu po dizajnu iz svoje glave, odjednom se cipele i torba besprijekorno uklapaju s haljinom koja stoji u ormaru već dvije godine, nikad nošena. A bluza je idealan poklon prijateljici jer nosite isti broj. I ono najvažnije, jer je u boji ciklame koju ona vrlo rado nosi.
Sve što nam se nađe na putu, a što smatramo nepotrebnim ili čak bolnim, zapravo nismo ni mogli zaobići, jer to je ono što nam je zaista trebalo. Vrlo često smisao svega nije vidljiv na prvu, treba vremena. Na kraju volimo reći: „Sve se dobro završilo.“ Bog je stvorio ovaj svijet kao savršeno dizajniranu slagalicu u kojoj ne postoji višak dijelova.
Dan u kojem sam spasila – sebe!
Kako čuti dušu, kad svi oko tebe pričaju?
Tradicija i inovacija-dvije strane istog novčića
