Moja kajak avantura

Početak je rujna i jedna sasvim obična radna srijeda. Ljeto se ove godine zadržalo veoma kratko, dok nisu krenule jesenje kiše. Nakon posla požurila sam kući kako bih se na vrijeme spremila za novu pustolovinu. Bacila sam ručnik u torbu, navukla kostim i odvezla se prema Valkanama, pulskom gradskom kupalištu. Točnije, pravac prema susjednoj Zeleniki, gdje je nekad davno bila klaonica. Postoji mišljenje da su Valkane (tal. cane – pas) dobile ime zbog morskih pasa koji su dolazili jer se meso bacalo u more. Točnije bi bilo da je uvala dobila ime po trstici (tal. canne) koja je rasla na tom području.

U sjećanju mi ostaju predivne uspomene i pregršt fotografija.


Početnička sreća

Međutim, moja avantura ne uključuje plivanje s morskim psima, nego kajak turu. Počinjemo na vrijeme. Ženska ekipa. Nas dvanaest, šest kajaka i vodič, naravno. Prijateljica koja me pozvala na turu bila je ujedno i moja kajak partnerica. Stavile smo prsluke, pospremile jakne, ručnike, vodu i mobitele u vodootpornu torbu. Uslijedilo je kratko predavanje s instrukcijama, koje sam pozorno slušala s obzirom da nisam nikada prije sjela u kajak. Bilo me strah da ćemo se prevrnuti odmah na početku. Srećom, nismo.

Uhvatile smo vesla i otisnule se od obale. Isprva nam je dobro išlo. Početnička sreća. Kasnije smo se pokušavale uskladiti, ali često bi se sudarile ili zalijevale veslima. Veslale smo morskim plavetnilom iz kojeg su provirivale bijele stijene prekrivene šumskim zelenilom. Na trenutak sam zastala i naglas izgovorila misli koje su mi prošle glavom: ne mogu vjerovati da se nalazim samo pet kilometara od svojeg doma. Takva ljepota! Obje smo se dijelile osjećaj kao da nismo kod kuće, nego u nekoj dalekoj destinaciji, na nekom odmoru. Svako toliko bi se zaustavile da odmorimo ruke i divimo se prirodi.

Uslijedila je kratku pauzu kod Kanjona, negdje u međuliniji između kopna i mora. Osvježili smo se i iskoristili vrijeme za fotografiranje. U dogovoru s vodičem odlučili smo odveslati do Doline suza u uvali Jamica. Taj je naziv dobila zbog omražene vojne vježbe gdje su ročnici s punom ratnom opremom morali trčati uzbrdo po stijenama. Tu smo se iskrcali i odlučili napraviti dulju pauzu koju smo iskoristili za podvodno snimanje. Vodič je imao hladnjak s vodom i pivom i maske za ronjenje. Jedna po jedna, polako smo ulazile u more i iskoristile vrijeme za svoje foto-želje.


Podvodno poziranje

Ronile smo i pozirale pod vodom. Zabavljale se i izgubile pojam o vremenu. Tura inače traje otprilike tri sata. Ne znam koliko smo se zadržale, ali počelo se smračivati. Vrijeme je bilo da krenemo i završimo s još jednom nezaobilaznom točkom ture. Veslali smo prema Golubovim stijenama (tal. Grotte di colomba) u uvali Mužilj, danas svima poznatijima kao Galebove stijene.Vodič je krenuo prvi kako bi osvijetlio pećinu. Ulazile smo u razmaku od dvije minute kako se ne bi sudarale. Ušle smo zadnje u tunel dugačak otprilike dvadesetak metara. Veslima smo se odgurivale od stijena i začas smo bile unutra. Tu smo se iskrcale i odlučile još malo fotografirati. Za one hrabrije i željne adrenalina postoji opcija skakanja u more s desetak metara visokih stijena. Taj dio smo preskočile, ali ne znači da smo manje uživale.

Dojmove još prepričavam. Svakako ponavljam iduće godine, a možda se ohrabrim i za skok!

Na izlasku iz pećine pozdravile su nas zvijezde. Mrak je pao i doživjele smo veslanje noću. Nastupio je umor, ruke nas više nisu slušale. Imala sam osjećaj da veslamo na mjestu. Ali duša i srce bili su ispunjeni. Nekako smo uspjele završiti turu bez da se prevrnemo. Čula sam kako govore da smo odveslale oko 7 kilometara. Za prvo kajak iskustvo uopće nije loše! Dojmove još prepričavam. Svakako ponavljam iduće godine. Možda se ohrabrim i za skok.


U
sjećanju ostaju predivne uspomene i pregršt fotografija koje osiguravaju organizatori, a dobijete ih nakon samo nekoliko dana. Za dobru atmosferu na turi zaslužni su vodiči Puls Eventsa – Vedran, Vanja i Jhonnes. Iduće ljeto možete staviti kajaking na bucket listu. Ako ste u Puli, svoju turu možete rezervirati mailom na , a bukerice Tea i Petra će se pobrinuti za sve ostalo.


Fotografije su u vlasništvu pulsevents.hr.

Dina Žufić

Obožavam glazbu, ona je moj eliksir. Volim dobro štivo, razgovore, tople kupke, kavu, čokoladu i vino. Dižem utege, trčim, smišljam nove avanture...

WordPress Ads