Zašto nam ljeto tako kratko traje?

Prošla je već polovica ljeta i velik dio nas već je bio na svom zasluženom godišnjem odmoru. Ta dva ili tri tjedna začas prođu i svi oni koji su ga jedva dočekali i krenuli rano u srpnju, sada s težinom u srcu ispraćaju kolege, prijatelje i drage im ljude na njihove slobodne dane. U glavi usput kalkuliraju kako će ukrasti bar još koji produženi vikend ili dio babljeg ljeta da pobjegnu koju trunčicu dalje od užarene gradske vreve i poslovnih obaveza prije nego što započne još jedna školska godina, još jedna jesen, još jedno doba tmurnih kišnih dana, hladnih večeri i dugih noći dok sa strepnjom iščekuju novo proljeće i s melankoličnim uzdahom prizivaju kad će više to ljeto.

Ljeto nam traje prekratko! Zašto?

Znam, sigurna sam da vam je kod svakog pogleda na datum u ljetnim mjesecima ta shema u glavi. Jer, što jest jest, ljeto nam traje prekratko! A je li ljeto stvarno tako kratko ili ga mi sami svojim mislima zapravo na neki način skraćujemo?

Ako znamo da nam sva godišnja doba imaju jednako trajanje i da ih u godini imamo samo četiri, kako nam se onda čini da je ljeto najkraće? Kako ga mogu skratiti naše misli da nam se čini kako traje kraće od ostalih godišnjih doba? I prije nego što počne kalendarski nam sija sunce, imamo tople temperature u svibnju i lipnju, zatim kraj rujna i dobar dio listopada obiluje predivnim sunčanim danima…

Izgleda da smo navikli da stvaramo mentalnu sliku kako ljeto traje par dana ili maksimum koji tjedan prije odlaska na godišnji odmor, za vrijeme trajanja istog, te par tjedana nakon.

Ne živimo dovoljno u sadašnjem trenutku!

Jeste li se zapitali zašto je tome tako i kako ta kratkoća ljeta kao godišnjeg doba može imati takvu predodžbu kod većine nas? Odgovor je samo jedan: Ne živimo dovoljno u sadašnjem trenutku! Okupirani vlastitim obvezama, poslovnim ili privatnim, stalno smo u strci s vremenom kao i  popisom prioriteta koje moramo obaviti. Još samo ovo, još samo ono vrzma nam se po glavi non stop.

Misli nikako ne prestaju, a ono malo vremena što uzmemo za sebe najčešće ponovno vrtimo filmove što još nisam stigla, što još moram, kako ću to uklopiti u raspored i jednostavno vrijeme nam prolazi, a mi se većinu vremena samo umaramo. Teško ćete povjerovati u ovo, ali moram vam reći, nećete se toliko umoriti od posla koliko od misli koje vam prolaze glavom i koje vas doslovce razapinju od svojih „moranja“.

Ako znamo da nam sva godišnja doba imaju jednako trajanje i da ih u godini imamo samo četiri, kako nam se onda čini da je ljeto najkraće?

Zbog sve te stiske koja traje 9-10 mjeseci u godini s kojim kraćim predahom od par dana,  nazad ste u žrvnju i prije nego što ste iz njega izašli. Zato i čekate taj ljetni godišnji odmor kao žedna zemlja kišu.

Onda ti dani dođu, malo se krenete opuštati i dok se niste dobro ni naspavali – godišnji je gotov. Samo da ne krene depresija od povratka u stari ritam života. Nije li u većini slučajeva tako? I kako nam onda ne bi ljeto bilo najkraće godišnje doba kad ga čekamo ko ozeblo sunce (čitaj: čekamo svoj godišnji odmor, a ne ljeto kalendarski), a ono nakon 2-3 tjedna proleti pored nas brzinom svjetlosti.

Trenirajte misli

Međutim, kad bismo počeli trenirati sami sebe, svoje misli i njihov tok, mogli bismo usporiti vrijeme. Naravno, samo figurativno. Ali ako uzmete u obzir da nam svaki trenutak u kojem svjesno uživamo ima drugačije trajanje, razvija u nama drugačije osjećaje, budi uspavane emocije i stvara te zadržava posebna sjećanja, možemo zamisliti da bi tada ti svjesno provedeni trenutci uživanja imali drugačije vrijeme trajanja.

Ovdje ne mislim na vježbanje stanja bez misli, „što sve moram učiniti“,  koje na godišnjem odmoru na neki način mičemo iz glave, (i zato dok uživamo vrijeme leti, a ljeto kratko traje, dok se godina vuče) već vježbanje tog istog stanja tokom cijele godine. To je proces koji zahtijeva trud, rad, ustrajnost i disciplinu. Isto tako bez naše volje i motiva koji nas gura u smjeru da nešto postignemo nećemo svjedočiti rezultatu.

Ali ako sebi zadamo cilj da želimo živjeti više u sadašnjem trenutku, da ne želimo sebe opterećivati nepotrebnim mislima, da ćemo kontrolirati što, kada i kako mislimo, da ćemo biti više prisutniji kako bismo živjeli lijepe, sretne i mirne trenutke naših života svaki dan, a ne samo za vrijeme letećeg odmora, onda za taj cilj trebamo i neki plan kako do njega doći.

O planu puta do sretnih trenutaka, a ne samo za vrijeme odmora, čitamo  u skorom nastavku…

 

Zaprati Danijela Lončarić motivator na njezinom Instagram profilu   

 

Ljetni odmor i isplati li se ga se čekati?

U lovu na sreću

Što te ne ubije, ojača te

Ne sudite, kako ne bi i vama samima bilo suđeno

Ti si svoja najveća investicija, brini o njoj pažljivo!

Priča o suncu i vjetru i teškom kaputu  

 

Danijela Lončarić

Danijela je zaljubljenica u život, u ljude, u sve lijepo i dobro, u stalnom nastojanju da se razvija i raste, a da pritom osnažuje sebe i sve oko sebe! Kao ona koja stalno stremi boljem i uspješnijem, kroz svoje izražavanje daje dio sebe svima onima koji poštuju iskrene i čiste životne vrijednosti! Posao, majčinstvo, prijateljstvo, životni ciljevi i prepreke na tom putu samo su djelić onoga što motivirajuće prenosi iz vlastite introspekcije.