Stvarno rijetko idem u shopping centre. Otkad je ovog online shoppinga, meni su ti centri nužno zlo. Ako već idem, trudim se da znam po što idem i gdje je koji dućan i onda pokušavam biti što brža. Nikad ne šećem po centrima, ne pijem kavu s prijateljicama po kafićima u shopping centru, ponekad odem s djecom jer im treba obnoviti garderobu, ali najčešće idem ako trebam nešto mijenjati. To je dosta često, priznajem. Još u garaži si ponavljam plan kako ne bih sve zaboravila već na pokretnim stepenicama – zamijeniti jaknu, to mi je u prizemlju, kupiti mužu veš – to mi je na katu, kad sam već gore pogledati sestri poklon za rođendan i na povratku kupiti deterdžente, da ne moram u kvartu. Evo me u liftu, nešto me steže.
Tu sam.
Izašla sam odnekud i ušla u nešto. Alici se momentalno pomutila pamet, izgubila je sjećanje i nije imala izbora, nego se prepustiti.
I odjednom mi postaje potpuno svejedno hoću li ikad zamijeniti tu jaknu jer sam je ionako već u glavi proslijedila sestri koja ima malo šira ramena.
Moli se Jasna…
Usta su mi odjednom postala strahovito suha. Nemam pojma gdje sam ni što trebam. Gle, kako je lijep ovaj izlog, vidi ove lijepe kupke u fora bojama, to bih mogla nekome za nešto, ajme kako fino mirišu, gle sniženje nečega, možda mi to treba, da vam namažem ruke, može hvala, jel vam dobro, nije, je, ne znam, zašto, malo ste blijedi, akcija tri u sedam – platim četiri nosim dva, to se ne propušta. Možda da sjednem. Ne mogu. Mogu. Znam ovu stvar, i ovu, i ovu. Kakva je ovo glazba? Ne čujem vlastite misli.
Probijam se kroz njih i ulazim u dućan kako bih zamijenila jaknicu kupljenu prošli tjedan.
Prodavačica na blagajni se čini dosta simpatična, mlada je, lijepa, nokti su tu, tende na kapcima također (čitaj – trepavice), prati trendove, vidi se da se trudi.
- Dobar dan, ja sam zvala jučer za ovu jaknicu, da mi ostavite M, jer sam uzela L, a ipak bi M, jer mi se čini da mi bolje stoji. Prvo sam bila uzela M, pa sam odmah isti dan došla po L, jer mi se činilo da mi je malo na knap, a velike su razlike u broju, znate. Ali bih ipak zamijenila za M, ako mogu, zato sam zvala da mi je Vaša kolegica ostavi sa strane, da se ne proda. Ovakva ista, crna, samo M, jel – uspijem izgovoriti u jednom dahu.
- Samo čas, pozvat ću kolegicu.
- Hvala Vam.
- Moli se Jasna na drugu blagajnu.
Dolazi Jasna.
Moli se Sanja…
- Dobar dan, ja sam zvala jučer za ovu jaknicu, da mi ostavite M, jer sam uzela L, a ipak bi M, jer mi se čini da mi bolje stoji. Prvo sam bila uzela M, pa sam odmah isti dan došla po L, jer mi se činilo da mi je malo na knap, a velike su razlike u broju, znate. Ali bih ipak zamijenila za M, ako mogu, zato sam zvala da mi je ostavite sa strane, da se ne proda. Ovakva ista, crna, samo M, evo baš sam sve ispričala Vašoj kolegici.
- Moli se Sanja na drugu blagajnu.
Nemoj me zezat, pomislim.
- Sad će voditeljica, samo sekudnu – konačno mi se obrati Jasna. Nasmiješim se, ona uzvrati isto. Dok smo čekali voditeljicu Jasnu, promatrala sam svoje ruke. Pod onim svjetlom koža mi se učinila tako starom i ispucalom, a stvarno ih njegujem. Mislim, kad god se sjetim namažem ih kremom. Jedna kremica je doma, jedna u torbi, jedna u kazalištu, tako to kod mene funkcionira. Moji nokti – uvijek kraći, bež ili bezbojan lak, samo da je diskretno i samo da je uredno. Njihovi nokti – jedna ima umjetne, jako lijepo napravljene, jedna gelirane, friško ispod lampe izvađene, kao da je Silvestrovo večeras, pa su se cure malo počastile. Neka, baš je lijepo vidjeti lijepu i dotjeranu ruku, zavidno sam ih škicala dok nije došla voditeljica poslovnice, Sanja.
- Dobar dan, recite.
- Uh, pa, evo još jednom. Zvala jučer za ovu jaknicu, da mi ostavite M, jer sam uzela L, a ipak bi M, ako nije problem. Prvo sam bila uzela M, pa sam odmah isti dan došla po L, jer mi se činilo da mi je malo mala, a velike su razlike u broju, znate. Ali bih ipak zamijenila za M, ako mogu, zato sam zvala da mi je ostavite sa strane. Ovakva ista, crna, samo M, evo baš sam sve ispričala Vašim kolegicama.
- Imate račun?
- Da, izvolite. Izvadim zaklamanih nekoliko njih, skupilo se od mijenjanja, jel.
- Daj pitaj Branku, neka ode do skladišta, možda je Tihana vratila nazad kad je došla Ivana jer nisu bile skupa u smjeni, a Katja se jučer javljala na telefon pa joj je možda rekla, ne znam, jer tu nema nikakve jakne. Ako je Branki Ružica rekla da je spremi sa strane, onda će Mihaela znati gdje je.
- Kako nema? Pa jučer sam zvala. Prodala se?
Budemo sad nazvali, možda imaju u nekoj drugoj poslovnici– ljubazno mi odgovori. Dajte mi samo šifru da poskeniram.
Hvala Vam – kažem nadglasavajući se s glazbom jedva čekajući da se ova agonija završi.
Spašena sam!
I odjednom mi postaje potpuno svejedno hoću li ikad zamijeniti tu jaknu jer sam je ionako već u glavi proslijedila sestri koja ima malo šira ramena.
Dakle, ne uspijevam obaviti prvi zadatak, od drugog odustajem, jer me strah da ne kupim nešto što bih opet trebala doći mijenjati. Ostalih se zadataka ne sjećam, žao mi je. Umorna k’o pas, žedna k’o krava, brojim sretna lica oko sebe. Ajme, koliko ih je. Lijepo im je. Onda je valjda lijepo. Ja takvo imam kada se sparkiram ispred Puntijarke, a ne u shopping centru. Tražim auto. Nema ga. Ni na ovom katu, ni na ovom. O, postoji i polukat. Grčevito držim sitniš za parking ili on drži mene i samo čeka da ga izbacim u automat za plaćanje i pobjegnem. Ruka mi smrducka po željezu jer su se sad već kovanice fino oznojile.
Čovječe, ovo nije Arena, ovo je Avenue mall! Blaženi daljinski, samo ga stišćem i tražim svjetlost, lijepu treperavu žućkastu. Evo je! Bojažljivo dopire s mjesta CVPOIUY 569873456. Spašena sam. Još samo kartica za parking i to je to. Samo da znam di mi je kartica, samo da znam di mi je kartica. Tu si, znam da si tu. Manja si od mene, ne možeš mi ništa. Našla! Trk u auto. Trk van. Trk doma.
P.S. Alegorija ( grč. dugo govoriti) je način prenesenog izražavanja u kojemu se metaforičko ili preneseno značenje ostvaruje u cijeloj slici ili cijeloj radnji.
Draga mi je alegorija, pa vas upozoravam kako je sve što ste pročitali možda malo iz ljubavi prema njoj, i naravno mojoj nasušnoj glumačkoj potrebi da se izrazim što slikovitije ( ukratko – da pretjerujem).
Greetings from BLa BLa Land,
Daria
